Na današnji dan kada slavimo 30. obljetnicu velike pobjede u Domovinskom ratu, valja se prisjetiti i naših junaka koji su sudjelovali u toj vojno-redarstvenoj operaciji, onih kojih više nema, kao i onih koji su još s nama kao živi svjedoci tih povijesnih dana.
Prošlog tjedna u Zagrebu je održan veliki vojni mimohod tijekom kojeg je Hrvatska predstavila svu svoju vojnu snagu na kopnu, moru i u zraku. Oko tri i po tisuće pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u više od dvadeset postroja, predvodio je zadarski branitelj, junak Domovinskog rata, Krešimir Marcelić, teško ranjen 1. listopada 1991. godine u obrani Zemunika Donjeg.
– Bio sam prvi među jednakima. Dragi Bog mi je dao taj blagoslov da između svih nas istih, da me oni zajedničkom odlukom stave na čelo kolone. To je bio spoj veterana, iskustva, mladosti koja nosi i iznijet će ovu Hrvatsku dalje. Tako da je to, jednostavno, samo Božji blagoslov, ništa drugo, rekao nam je Marcelić u prigodi otvorenja izložbe “U spomen na Oluju”.
Veliki je mimohod pokazao Hrvatsku kao pravu vojnu silu koja se može obraniti od svakog neprijateljskog napada. No, u vrijeme Domovinskog rata takvog je oružja manjkalo, ali nije manjkalo duše i srca.
– To je bila sila koja je sada nemjerljiva, ali uvijek je bitna jedna ključna komponenta, to je čovjek. Da nije čovjeka, uzalud vam sva oprema. Mislim, bez opreme se ne može, da se razumijemo, ali ako nemaš čovjeka koji ima srce, dušu i voli domovinu, to je kraj priče, kazao je Marcelić.
I on se s ponosom sjeća tih dana Oluje kada se oslobađala Hrvatska:
– To je bilo neopisivo, neopisiv osjećaj, suze radosnice, a sjetili smo se onih koji su poginuli prije da bi došli do tog dana.
