Video oštećenih kamenih ploča na zadarskom Poluotoku, snimljene ispred očiju brojnih građana i turista, ponovno su otvorile pitanje – koliko je još prihvatljivo zanemarivati stanje javnih površina u srcu povijesne jezgre?
Na snimci i fotografijama koje su posljednjih dana počele kružiti društvenim mrežama, jasno se vide ispucale, odlomljene i ulegnute kamene ploče na više lokacija – od Mihe Klaića, Kalelarge pa do područja ispred Sv. Krševana. Iako su ovakvi prizori već godinama prisutni, čini se da je ovoga puta dojam gori nego ikad. Građani su ogorčeni, a komentari na društvenim mrežama govore više od ijednog službenog priopćenja – koje, usput rečeno, izostaje.
„Cijeli parking od Studenca do Sv. Krševana rupa do rupe, lijepe ploče puknute svuda, a to je na snimci samo mali dio. Naplaćuje se parking pa bi se moralo i popravljati. Prošetajte malo po tim pločama“, komentira jedna sugrađanka, dok druga dodaje: „Zato i jesu propale jer se po njima vozi“.
I doista – promet osobnim vozilima, dostavom i parkiranje u samom središtu Poluotoka očito ostavljaju teške posljedice na stoljetnoj kamenoj podlozi. Jedan korisnik predlaže rješenje koje je već izazvalo podijeljena mišljenja: “Malo deblji asfalt i sve će to biti bez rupa i rupica.” No postavlja se pitanje – želimo li asfalt u povijesnoj jezgri?
S druge strane, javlja se i protivnički ton: „A što se uopće žalite kad se tu auta parkiraju, a sigurno je i vaš među njima. Zato šutite i pokrijte se lancunom“. Komentar koji zapravo odražava stanje društvene apatije i pomirenosti s problemom, koji bi trebao biti rješavan – a ne ignoriran.
Jedan od zabrinjavajućih aspekata koje građani također ističu jest svakodnevna nepraktičnost i nesigurnost hodanja po oštećenim pločama, osobito za roditelje s kolicima, osobe s invaliditetom, starije, ali i za sve one koji se jednostavno kreću pješice. „Rupa do rupe, jedva se hoda. Žene s kolicima, djeca se pošteno izdrmaju, invalidi moraju imati nabildane ruke da bi prošli, a biciklom ili romobilom… to je već priča za sebe, užas!“ – stoji u jednom komentaru.
Pojedini komentatori, pak, relativiziraju problem: „Te su ploče stare godinama, ako se pokušaju popraviti – nikad neće biti original. Al’ bar se pokušalo.“
No pitanje je – je li stvar u „originalu“, ili u činjenici da se pod održavanjem misli samo na zakrpavanje najgorih rupa, bez sustavne strategije?
Umjesto odgovora, svjedočimo situaciji u kojoj krvave mrlje po ulicama vikendom nitko ne čisti, skaline na rivi čisti tek kiša, a gradska vlast očito ne nalazi za shodno ni odgovoriti, a kamoli sanirati. Je li onda vrijeme da se konačno postavi pitanje koje mnogi izbjegavaju – treba li hitno pokrenuti sustavnu obnovu ploča ili konačno zabraniti parkiranje na ulicama Poluotoka? Jer jedno je jasno – sadašnje stanje nije održivo.
NAŠ POLUOTOK🤢🤢🤢
Objavljuje Jagoda Bogovac u Nedjelja, 20. srpnja 2025.