Dok je sinoć Zagreb bio okupljalište više od pola milijuna ljudi koji su slavili glazbu, domovinu i zajedništvo na koncertu Marka Perkovića Thompsona, u Srbiji su se – očekivano – upalili svi alarmi. Ne zbog istine, ne zbog glazbe, nego zbog još jednog pokušaja da se Hrvatsku i Hrvate prikaže kao fašiste, naciste i ustaše.
Već uobičajena medijska mašinerija, predvođena tabloidima poput Kurira, Blica, Informera i Pink.rs, krenula je rafalno – s naslovima o “ustaškom piru”, “veličanju terorizma”, “djetetu koje se srušilo”, pa čak i numerološkim tumačenjima brojeva s majica. I sve to samo zato što se u Zagrebu okupilo više ljudi nego što ih mnogi gradovi u Srbiji uopće imaju.
Nitko od njih, naravno, nije spomenuo da je koncert protekao bez ijednog većeg incidenta. Nisu spomenuli 175 članova Crvenog križa na terenu, 6500 policajaca iz cijele Hrvatske, ni činjenicu da je država funkcionirala besprijekorno usprkos golemom logističkom izazovu. Umjesto toga, nastavili su ono u čemu su najbolji – konstruiranje laži i sijanje mržnje.
Najdalje je otišao Kurir, optužujući Thompsona da “nosi majicu s likom ustaškog terorista”. Riječ je, podsjetimo, o generalu Slobodanu Praljku, kojeg dio Hrvata smatra simbolom žrtve, a ne zločina. To je kompleksna tema i nije crno-bijela – ali srpskim medijima nijanse nikad nisu bile važne.
Blic je, pak, izvukao priču o djetetu koje se “srušilo” – kao da takvo što nije moguće na svakom većem koncertu, festivalu ili sportskom događaju gdje su gužva i vrućina svakodnevica. Pink.rs nadmašio je sam sebe tražeći “jezivo značenje” u brojevima sa scene. Sljedeći korak valjda je angažiranje vračeva i proroka.
No ono što najviše zabrinjava nije opsesija Thompsonom – nego njihova opsesija Hrvatskom. Jer sve ove konstrukcije ne govore ništa o Marku Perkoviću. One govore o frustraciji onih koji i dalje ne mogu podnijeti činjenicu da je Hrvatska samostalna država, članica EU i NATO-a, s pravom na svoj jezik, kulturu, sjećanje i – da, glazbu.
Dok se Beograd bavi mitovima i broji kape i majice po pozornici, u Zagrebu se slavilo uz pjesmu “Lijepa li si” i tisuće hrvatskih zastava. To nije bio nikakav “pir” – to je bio koncert. I to najveći u povijesti moderne Hrvatske.
Kad netko na to odgovori histerijom, očito je da problem nije u nama. Problem je u njima.
