Na svega nekoliko sati plovidbe od Zadra, skriven u mirisu borova i šaptu valova, smjestio se otok Olib – dragulj sjevernodalmatinske obale koji očarava prirodnom ljepotom i nevjerojatnim mirom.
Svatko tko ga je barem jednom posjetio, shvatio je da Olib nije samo bijeg od gradske vreve, već i destinacija koja nudi kristalno čisto more, netaknute plaže i autentični mediteranski ugođaj.
Njegove uvale i pješčane obale, često bez gužve čak i u srcu sezone, idealne su za potpuni odmor i ponovno povezivanje s prirodom. Ovaj otok, bez automobila i stresa, sve je traženija ljetna oaza za one koji traže tišinu, jednostavnost i iskonsku ljepotu Jadrana.
Ono što je divno kod ovog otoka što još uvijek nije postao meta masovnog turizma, tek mali broj turista ga odabere kao ljetnu destinaciju, a uglavnom se radi o onima koji tu ljetuju već godinama.
Spomenute pješčane plaže, a ima ih puno, mogu vam biti jako dobar motiv dolaska na ovaj otok jer nećete požaliti. No, naravno, ima tu još puno onih skrivenih plaža i mjesta za koje samo mještani znaju i koje čuvaju samo za sebe. Razumljivo, jer bolje je da netaknuta priroda i dalje ostane netaknuta.
I nas je put odveo na Olib baš u potrazi za tim plažama o kojima su toliko čuli pa je bilo i vrijeme da se osobno uvjerimo u njihovu ljepotu.
Naš domaćin bio je Branko Bondulić, predsjednik Mjesnog odbora Olib u posljednjem sazivu, lokalni čovjek koji se rodio na ovom otoku i uvijek mu se vraćao, iako je radni vijek proveo u Americi.
On nas je proveo po plažama koje vrijedi posjetiti. Najpoznatija je, svakako, Slatinica gdje je more prekrasno i prozirno, a vole je i nautičari.
– Ova iza mene je Slatinica, to je najpoznatija. Idemo gore prema Novalji je Gornja Slatina, idemo malo dalje tu je Fučinska, prema Lošinju je uvala Draga, isto pješčana, za kupanje ne može biti bolje. Dolje je onda Mala Slatinica, prije porta, prema Silbi je uvala Široki bok, isto plaža ne može biti bolja, kao sve ove. Onda idemo prema jugu, prema Zadru, uvala Južna Slatina koja isto ima puno pijeska, more je plitko i čisto. Prema Zadru ima tih malih uvalica, ne bih mogao sve nabrojati, ali svaka je čista, ima pijeska. Divota!, nabrojao nam je on sve plaže.
Dakako, sve su to plaže “na divlje” pa bi možda neke od njih trebale dobiti i neke sadržaje, bar kad je uređenje okoliša u pitanju.
– Na primjer, ova plaža Slatinica nije proglašena javnom plažom, zato ne možemo dobiti nikakvih sredstava da bi je mogli napraviti da bude čistija što se tiče okoliša, da možemo staviti neke klupe, možda čak i neka svjetla preko sunčeve energije. Trebalo bi ovu plažu, a i ove druge, ili barem ovu da se napravi da možemo dobiti sredstva od Grada Zadra, smatra Bondulić.
Olibom su oduševljeni turisti koje smo sreli baš na Slatinici.
Marti Ćorić tata je iz Oliba, mama iz Bjelovara, a živi u Španjolskoj.
– Dođemo tu svake godine jer mi je tata još uvijek tu pa ga dođemo posjetiti da vidi unuku i budemo tu skoro dva mjeseca svako ljeto. Gdje drugdje smo bili, nije nam ništa kao Olib, tu nam je najljepše, najbolje nam je more, plaže, stvarno je prekrasno i nema toliko gužve ni turista pa nam je bolje nego bilo gdje drugdje gdje smo bili na našoj obali. Najdraža nam je ova plaža Slatinica jer je tu najljepše za djecu, jako je plitko, more je prečisto, pijesak je, i naša kćer koja ima četiri godine tu uživa po cijele dane, prekrasno joj je tu, oduševljeno nam je ispričala.
Njezin suprug Sergio Cortez dolazi na Olib već deset godina svako ljeto.
– Cijelu godinu čekam ovo doba godine da dođem na Olib, a ove sam godine došao s obitelji iz Španjolske kako bi i oni mogli vidjeti ovo divno mjesto. Prije svega, najviše mi se sviđaju ljudi, a kao drugo, vidite ove plaže, nema gužve, prekrasno je. Život je vrlo miran. Rekao bih da dani traju 32, ne 24 sata. Ima puno vremena za uživanje, ići u kafić, na plivanje. Ovdje imate sve, otkrio nam je ovaj Španjolac svoje oduševljenje Olibom.
No, na Olibu je turizma bilo i prije puno godina, ali ništa masovno. Tako ni danas ovdje nema hotela niti takvih sličnih smještajnih jedinica. I ne treba im, kažu. Olib je specifičan baš takav kakav jest, daleko od turističke vreve.
Danas je dosta manje stanovnika na Olibu nego li je nekad bilo, oko stotinjak stalnih žitelja. Ljeti bude, naravno, više, ali ne previše kao na nekim drugim jadranskim otocima.
Ipak, i ovdje je nekad život bio drugačiji, prisjeća se 86-godišnji mještanin Jure Derokov koji od rođenja živi na Olibu. Ljudi su se nekad najviše u Ameriku odseljavali, najprije u Južnu pa u Sjevernu, najviše nakon 1950.
– Kad sam bio mlad, život je bio sasvim suprotan od današnjeg, dosta težak život. No, bilo je dosta ljudi pa je ipak bio zadovoljavajuć za one okolnosti koje su bile teške za doba kad sam bio dijete. Bili smo gladni i kruha, nije bilo dovoljno, no društveni život je bio na boljim odnosima, tj. sami odnosi, ljudi su bili jako povezani tako da je, iako je bila bijeda, bilo je zadovoljstva. Ljudi su bili više društveno vezani i osobno bolje surađivali nego danas. Sam otok je onda bio dosta obrađen, radilo se puno, Osnovni prihod za ono doba je bila šuma. Dosta se čuvao sam otok i samu šumu, Nevjerojatno su ljudi imali jedan red na samom otoku da se održavalo puteve, šume, to je sve bilo fino čisto. Svatko je morao oko svoga očistiti. Nažalost, danas je sve zapušteno. Kad sam bio mlad, nas je živjelo ovdje od 900 do 1000 ljudi, priča nam Jure.
Kad je on išao u osnovnu školu, bilo ih je čak 76 koji su je pohađali.
– Kod nas su bili vinogradi, cijeli otok je bio ograđen s lijepim zidovima i putovima da je to jedna divota. Prošao samo kao vojnik sve otoke, ni na jednom nema ovakvih suhozida. Danas nema ovo veze s gradnjom suhozida kao što su nekad naši ljudi gradili. Sam život je bio težak i naporan, ali bilo je reda i poštovanje jedan drugoga.
Vinogradarstvo i šumarstvo su, dakle, bile djelatnosti od kojih se živjelo, a čak se drvo i izvozilo u Italiju jer je 90 posto otoka pošumnjeno.
– Ni jedan otok nema ovako bogatu šumu crnike koja je ekonomski isplativa smo kad se dobro održava i radi. Osnovni prihod bila je šuma pa zato je bila i oformirana šumarska zadruga za otkup šume i drva i prodaju. Poljoprivredna zadruga je nastavila s prodajom i sječom šuma. Godišnje se otprilike rezalo 300 do 400 vagona.
No, Jure nam je otkrio još jedan vrlo važan podatak koji će mnoge zanimati, a to je da se nekad na Olibu bavilo stočarstvom.
– Naš je otok bio poznat po ovčjem siru. Imali smo mljekarsku zadrugu gdje je bilo otprilike oko 140 članova. Svako je domaćinstvo bilo član zadruge koja je radila sir koji je dobio najveću nagradu za ondašnje vrijeme. No, kako su se ljudi iselili i sve manje ljudi, počelo se i to gubiti. Ipak, poznati sirari s Paga su dolazili na Olib učiti kako se radi sir. I poslije kad je ostalo malo ljudi, više nije bilo ekonomično to raditi. Onda se čak naše mlijeko slalo Mljekari Zadar. Pao je, normalno, i broj ovaca i broj ljudi i tako se ugasila mljekarska zadruga i sama proizvodnja sira. Došla je bila velika promjena trave na otoku za ispašu i sam sir je izgubio kvalitetu. To je bio mastan sir odlične kvalitete jer je takva bila ispaša, saznali smo od Jure.
Ove fotografije koje smo napravili na Olibu kao i prizori divnih plaža neka vam budu motiv za možda neki vikend “getaway” gdje vas neće uznemiravati gužve, trubljenja automobila, a i nećete se morati boriti za svoje mjesto na plaži.
Ovaj sadržaj napravljen je u suradnji s Turističkom zajednicom grada Zadra
@023.zadar Posjetili smo Olib i uvjerili se zašto kažu da Olib ima najljepše plaže! Kako se vama sviđaju?🏖️☀️🌊 #023#olib#otokolib#plaze#hrvatska#dalmacija#beachvibes#croatia#otok ♬ A Day in My Life – Raya
