Visoki upravni sud RH odbio je žalbu Lidla i potvrdio presudu Upravnog suda u Zagrebu kojom je odbijen Lidlov tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.
Kako donosi portal Danica.hr, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kaznila je Lidl jer je “iskoristio značajnu pregovaračku snagu nametanjem nepoštenih trgovačkih praksi trojici svojih dobavljača”.
Upravni sud je nakon žalbe Lidla prihvatio stajalište Agencije “da je neprihvatljivo da pored svih dopuštenih ugovorenih kontrola kvalitete proizvoda Lidl zahtijeva od dobavljača još i plaćanje paušalnih iznosa u postotku od vrijednosti ulaza robe pojedinog dobavljača, i to neovisno o rezultatima analize”.
“Ako trgovac želi dodatnom analizom provjeriti kvalitetu, taj trošak ne može plaćati dobavljač (proizvođač), već ga mora podmiriti kupac (trgovac). U protivnom se prefakturiranje troška takvih analiza može smatrati naplatom naknade za usluge koje nisu pružene”, navodi se u rješenju.
Donošenjem novog rješenja nakon žalbe Lidla i naputka Upravnog suda, okončan je upravni postupak te je zaključeno kako je Lidl iskoristio značajnu pregovaračku snagu nametanjem nepoštenih trgovačkih praksi u odnosu na tri dobavljača.
Mali domaći dobavljači, inače, za Lidl su proizvodili privatne marke prehrambenih proizvoda, a trgovački je lanac tražio da dobavljači sami plaćaju laboratorijsku analizu uzoraka.
“Unatoč redovitom osiguranju kvalitete na teret dobavljača koje je detaljno ugovoreno u prilozima svakog od ugovora koje je Lidl sklopio s tri dobavljača, naziva: ‘Osiguranje kvalitete’, ugovori sadrže i dodatnu odredbu osiguranja kvalitete, pod nazivom: ‘Naknada za usluge osiguranja kvalitete’.
Tom odredbom je u bitnome ugovorena obveza dobavljača na plaćanje paušalnog iznosa naknade Lidlu u postotku od vrijednosti ulaza robe za provedbu dodatnih mjera osiguranja kvalitete. Dodatne mjere osiguranja kvalitete se provode na zahtjev Lidla kod ovlaštenog laboratorija kojeg odabire Lidl.
Navedeno predstavlja prebacivanje ugovorenog troška kontrole između laboratorija i Lidla na dobavljača, i to neovisno o rezultatima provedene kontrole. Riječ je o naplati naknade za uslugu koja nije pružena dobavljaču pa time nije ni stvarna niti mjerljiva za dobavljača.