Klara Tabak i Petra Cvitković, učenice drugog razreda III. gimnazije u Splitu, državne su prvakinje u biologiji u kategoriji najboljih samostalnih istraživačkih projekata. Istraživale su genotoksičnost i citotoksičnost zračenja UV lampa za nokte koje koriste mnogi kozmetički saloni. Unatoč tome, o štetnosti tih lampa ne govori se puno.
Ideja da im ovo bude tema rada, prepričava Petra za portal Srednja.hr, rodila se sasvim spontano, kada su ona i Klara razmišljale o temama natjecanja. Bilo im je bitno da to nije neka koju će ‘tek tako’ odraditi, nego da istraže određeni segment svakodnevnog života.
– UV lampe za nokte su mnogima, posebno našim vršnjakinjama, dio svakodnevice, a o njima se zapravo vrlo malo govori u kontekstu potencijalne štetnosti. Znale smo da je UV zračenje općenito štetno za kožu, ali nas je iznenadilo koliko je zapravo malo istraživanja provedeno baš na ovu temu. To nas je dodatno motiviralo; ako većina ljudi ne zna puno o tome, a istovremeno se često izlažu tim izvorima zračenja, bilo bi korisno da se o tome više govori. Također smo primijetile da se o štetnosti UV lampa ne govori često ni u znanstvenim ni u popularnim medijima, što smo djelomično povezale s utjecajem kozmetičke industrije, u kojoj se vrti ogroman novac. Sve to nam je dalo dodatni poticaj, osjećale smo da imamo temu koja je važna, zanimljiva, bliska mladima i istovremeno znanstveno relevantna. Predložile smo ideju našoj profesorici i njoj se odmah svidjela, jer se radi o temi koja se doista može istaknuti među drugim radovima. Od tog trenutka smo se bacile u istraživanje i tako je započeo naš put prema državnom natjecanju, prepričava Petra.
Citotoksičnost, objašnjava nam Klara, označava štetno djelovanje neke tvari na samu stanicu, odnosno mogućnost uzrokovanja oštećenja, poremećaja diobe ili smrt stanice. Genotoksičnost, s druge strane, odnosi se na štetan učinak na genetski materijal unutar stanice, što može rezultirati mutacijama i dugoročnim posljedicama. Splitske učenice željele su ispitati oba aspekta i to primjenom različitih vrsta UV zračenja korištenih u lampama za nokte.
– Eksperiment je proveden pomoću Allium cepa testa tako da smo stanice proklijalih sjemenki crvenog luka izlagale zračenju različitih lampa za nokte (UV, LED i kombinirane UV/LED) u različitim vremenskim intervalima (2.5, 5, 7.5 i 10 minuta). Nakon izlaganja, stanice su inkubirane 24 sata – dovoljno da se dogodi barem jedna stanična dioba – kako bismo mogle analizirati učinke zračenja. U svakoj smo eksperimentalnoj skupini na pripremljenim preparatima brojale stanice, određivale faze stanične diobe, bilježile prisutnost mutacija tijekom diobe (pokazatelj genotoksičnosti) te prisutnost mikronukleusa (koji može ukazivati i na genotoksičnost i na citotoksičnost). Osim toga smo proučavale i eventualne promjene u mitotskom indeksu, duljini i izgledu korjenčića crvenog luka, koje također mogu ukazati na štetan utjecaj- citotoksičnost. Svi su podaci zatim uneseni u Excel tablice te analizirani pomoću online statističkih kalkulatora, čime smo utvrdile statističku značajnost rezultata, objasnila je Klara.
Rezultate do kojih su došli mnogi će ocijeniti zabrinjavajućima. I UV i UV/LED lampe za nokte imaju genotoksične učinke na stanice, dok su i LED lampe, za koje mnogi misle da su sigurnije, u duljim intervalima zračenja također pokazale određene štetne efekte.
– To konkretno znači da izloženost zračenju ovih lampa može uzrokovati oštećenja DNK i poremetiti normalne stanične procese, što povećava rizik od razvoja ozbiljnijih zdravstvenih problema. Kroz istraživanje smo dokazale da se s povećanjem trajanja izlaganja povećava i broj kromosomskih aberacija te mikronukleusa u stanicama. To su jasni pokazatelji genotoksičnosti, što može dovesti do mutacija, a time i do razvoja raka, poput melanoma. Osim toga, zračenje može ubrzati starenje kože i doprinijeti njezinoj pigmentaciji, degradaciji kolagena i elastičnosti. S obzirom na to da se lampe koriste redovito i često bez ikakve zaštite, smatramo da je važno podići svijest o njihovoj potencijalnoj štetnosti. Iako možda ne djeluju opasno na prvi pogled, kumulativni učinci redovitog korištenja mogu imati ozbiljne posljedice po zdravlje kože, pogotovo ako se koriste bez rukavica ili UV zaštite, navodi Petra.
Ideju su dobile u ljeto prije početka drugog razreda i već tada su promišljale o metodama provedbe ovog istraživanja. Nakon toga je uslijedilo pisanje uvoda i plana rada. Ovaj portal ih je pitao što im je bilo najizazovnije prilikom rada na projektu.
– Ubrzo su krenule stalne sitne preinake – usklađivanje s prethodnim istraživanjima, prilagodbe metodologije i forma koje su često iziskivale mijenjanje već gotovih dijelova. Taj dio nije trajao dugo, ali je bio prilično iscrpljujući zbog stalnog vraćanja unatrag. Ipak, baš zbog toga smo kasnije dobile odličan komentar na jasnoću i detaljnost koncepta. Sam eksperimentalni dio trajao je gotovo mjesec i pol dana – dolazile bismo u školu rano ujutro, često i prije nastave, ili bismo ostajale dugo nakon nje. Tako smo provele i samo Valentinovo – tada smo u školu došle ujutro oko sedam, a izašle navečer gotovo u pola devet, navodi Klara.
Dakako, kada su saznale da su osvojile prvo mjesto na državnom natjecanju iz biologije, bile su oduševljene. Klara se prisjeća da je ona ta koja je uglavnom bila pesimistična, dok je Petra vjerovala da će daleko dogurati.
– Roditelji i profesori nisu bili iznenađeni – dobro su znali koliko smo truda, vremena i detaljnog rada uložile u ovaj projekt. Pratile su se svaka faza i svaka analiza, pa im je rezultat bio logičan nastavak našeg zalaganja. I razred je bio uz nas – svi su znali da radimo nešto veliko i bodrili su nas do kraja. Atmosfera je bila stvarno pozitivna, a njihova podrška nam je puno značila, navodi Klara.
Kako su naše sugovornice već istaknule, rad na ovakvom projektu iziskuje dosta vremena. Bilo im je, priznaju, kaotično uskladiti ga s tekućim školskim obvezama. Na nastavu bi često dolazile s laptopima, brojale stanice i u zadnjoj klupi analizirale podatke. No profesori su im izlazili ususret oko izlaska na ispite, a profesorica Ines Alujević, koja ih je mentorirala, pravdala ih je pred kolegama objašnjavajući koliko se djevojke trude.
– Naravno, to je značilo da smo propustile puno gradiva, što smo kasnije morale nadoknađivati, ali osim toga propustile smo i puno spontanih izlazaka, druženja i trenutaka bez razmišljanja o stanicama i UV zračenju. Često bi naš ‘odmor’ poslije nastave bila kava u istom kafiću gdje smo izabrale temu – no i tada bismo izvlačile bilježnice i podatke, a naša najbolja prijateljica bi nas samo strpljivo slušala dok bismo raspravljale o mutacijama i mikronukleusima. U cijelom tom kaosu jako nam je pomogla naša profesorica – bila je nevjerojatno angažirana, motivirala nas i štitila kad god je trebalo. U razgovorima s drugim profesorima stalno je naglašavala koliko je ovo što radimo važno, i baš zahvaljujući toj podršci, uspjele smo zadržati fokus i izgurati sve do kraja, navodi Klara.
No, silni trud i rad im se isplatio. Osim što je njima ovo istraživanje bilo važno za samo natjecanje, smatraju da je važno i njihovim vršnjacima kojima je tema bliska. Jer, ističu, svi danas koristimo razne tehnologije, ali se nedovoljno puta zapitamo jesu li one možda štetne i na koji način.
– Baš zato smo htjele raditi nešto što nije samo za natjecanje, nego nešto što se može povezati s nečim što stvarno živimo. Mladi često nisu ni svjesni da stvari koje im se nude svakodnevno, kao što su UV lampe za nokte, mogu imati ozbiljne posljedice za zdravlje. I zato je super kad ovakva istraživanja otvore oči i potaknu ljude da razmisle malo dublje. Ne moraš biti znanstvenik da bi razumio ovakve teme, samo ti treba netko da ti ih približi na način koji ti je jasan i zanimljiv. Cure u našem razredu prestale su s tretmanima UV lampama nakon što su upoznate s našim rezultatima. Nama je baš bilo bitno da radimo nešto što može imati stvarni utjecaj, da s tim možemo informirati ljude i možda nekome pomoći da se bolje zaštiti. I stvarno vjerujemo da mladi imaju kapacitet za ozbiljna pitanja i ozbiljne odgovore, samo treba pronaći pravu temu i pristup, navodi Petra.
Iako tek završavaju drugi srednje, i Petra i Klara imaju plan za nastavak obrazovanja. Petru za sada najviše privlači veterina, dok bi Klara rado upisala medicinu u Splitu. Dodatno ju je na to potaknulo i baš ovo istraživanje jer ju najviše privlače dermatologija i venerologija.
Mladima koji žele istraživati, ali misle da nemaju dovoljno znanja ili podrške poručuju da unatoč tome krenu s radom.
– Svaki početak je težak i nitko ne zna odmah sve, ali najvažnije je imati motivaciju i želju za učenjem. Istraživanje je proces učenja i otkrivanja, i upravo kroz taj proces dolazi i znanje. Također, savjetujemo da traže podršku od profesora, prijatelja ili čak na internetu, jer danas postoji mnogo resursa i ljudi koji su spremni pomoći. Najvažnije je ne odustajati samo zato što nešto na početku izgleda teško ili nepoznato. Svaki korak naprijed je uspjeh i donosi iskustvo koje se ne može naučiti iz knjiga, navela je Petra.
Profesorica Alujević također ima ohrabrujuću poruku, navodeći da su mladi puni potencijala, ali ‘nažalost u današnjem vremenu često se izgube u moru informacija kojima ih se svakodnevno zasipa i koje nerijetko dolaze iz neprovjerenih izvora’.
– Zbog toga je jako važno razvijati kritički stav kod mladih, a izvrstan način za njihov razvoj su ovakvi istraživački projekti koji se temelje na znanstvenoj metodologiji te poštuju sve principe znanstvenog istraživanja. Dobar projekt zahtjeva i predan rad i neka odricanja, upravo je zbog toga zadovoljstvo zbog provedenog istraživanja i postignutih rezultata puno veće te na neki način obilježi njihovo srednjoškolsko obrazovanje i usmjeri ih prema odabiru znanstvenog zanimanja. Na takav način doprinijeti formiranju mlade čini svakog mentora ponosnim. Rad s izuzetnim učenicama i osobama poput Petre i Klare pravo je zadovoljstvo. Klara i Petra pratile su uspješne istraživačke projekte naših starijih učenica Tončice i Vite čiji su im savjeti i podrška bili dodatna motivacija. Vjerujem da će i one tako motivirati nove generacije. Upornost i trud se naposlijetku uvijek isplate. Takvi mladi ljudi zasigurno mogu mijenjati svijet na bolje, a to nam je danas potrebno, možda više nego ikad prije, poručila je zaključno profesorica Alujević.
