STRAŠNI PODACI Svaki dan u Hrvatskoj dogodi se najmanje pet slučajeva vršnjačkog nasilja

Svakoga dana u Hrvatskoj se dogodi pet slučajeva vršnjačkog nasilja. Dobna granica, nažalost, sve je niža – sve su mlađa i djeca zlostavljači i žrtve.

Raste i broj slučajeva u kojima sukobi na internetu eskaliraju i prerastaju u fizičko nasilje, što je velik izazov za prevenciju. Dio je to problema čije se rješenje tražilo na stručnom skupu “Od klika do udarca – granica koja nestaje” u organizaciji Ministarstva unutarnjih poslova, donosi HRT. 

– Od rujna prošle godine do kraja travnja ove godine policija je prijavila 1105 kaznenih djela u kojima su maloljetnici žrtve, počinitelji, što čini prosjek od gotovo 5 slučajeva maloljetničkog vršnjačkog nasilja dnevno, rekao je Davor Božinović, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova.

– Kod djece sve niže kronološke dobi pri čemu su oblici nasilja, ono što posebno treba zabrinuti, sve brutalniji. Pri čemu imamo veći broj onih najmlađih koji ne reagiraju na nasilje, koji su promatrači nasilja, koji imaju jedan nedostatak empatije što nas posebno treba zabrinuti, istaknula je Helenca Pirnat Dragičević, pravobraniteljica za djecu.

– Nasilje, vrijeđanje, prijetnje, bulling često se događaju, kazao je Ivan Pušćenik, ravnatelj Centra za pružanje usluga u zajednici Lipik.

Važni su i preventivni programi. U onima koje provodi Ministarstvo unutarnjih poslova lani je sudjelovalo 97 tisuća djece. A i same škole sve češće razvijaju vlastite metode za suzbijanje nasilja.

– Ako je učenik napravio bilo što, naš zadatak je “prošetati roditelja” ujutro za vrijeme nastave, kada mi imamo nastavu, a roditelj mora raditi. Pa ako roditelj mora izaći s posla zbog svog djeteta, zamislite što će roditelj reći svom djetetu ako sljedeći puta to napravi, izjavio je Damir Jelenski, ravnatelj Gimnazije Tituš Brezovački iz Zagreba.

Na skupu su stručnjaci iz područja psihologije, obrazovanja, prava i policijskog sustava upozorili da u društvu sve više nestaje granica između virtualnog i stvarnog svijeta te online nasilje sve češće prerasta u stvarne prijetnje i fizičko nasilje. Stoga je potrebno jačati međuresornu suradnju i osnažiti zajedničko djelovanja kako bi se stvorilo sigurnije okruženje u digitalnom i stvarnom prostoru.

I Božinović je upozorio na vrlo zabrinjavajući trend online nasilja pri čemu brojni roditelji nisu svjesni svega što se događa s njihovom djecom jer ili nemaju vremena, a nerijetko nemaju znanja ni vještine.

– Djeca bez nadzora i podrške u ovakvim situacijama sve češće postaju plijen predatora na internetu, a ne samo na internetu. Ponekad su i sami počinitelji nasilja, pogotovo oni koji su kontinuirano izloženi kroz štetne sadržaje. To se mora prepoznati, poručio je. Smatra i da svi napori neće biti dovoljni ukoliko se cijelo društvo ne uključi u rješavanje problema.

Upozorio je kako stručnjaci već dugo godina upozoravaju na nove oblike i sve brutalnije metode online nasilja pri čemu posebno zabrinjava činjenica da su djeca, koja su involvirana u sve to, sve mlađa. Kako u ulozi žrtava, tako i počinitelja.

– Anonimnost interneta je poseban problem jer ona olakšava zlostavljanje. Uz to je vezan i manjak empatije, ponekad i dugotrajna izloženost nasilju prije njegovog otkrivanja. I onda nam šteta postaje sve veća i dublja, upozorio je.

Božinović je naglasio i važnost ranog prepoznavanja djece s nasilnim obrascima ponašanja jer je s njima potrebno preventivno i stručno raditi prije nego što nasilje eskalira. Istaknuo je i da je policija uključena u preventivne aktivnosti te su u prošloj godini proveli više od 1500 preventivno-edukativnih aktivnosti kojima su obuhvatili više od 97.000 djece i mladih.

Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević u je naglasila da nasilje u djece ne nastaje ‘preko noći’ te je stoga važno prepoznati “vrisak i krik djeteta” kojim ono odrasle upozorava da pati i traži pomoć.

Pirnat Dragičević je istaknula i važnost preventivnih programa kako ne bi došlo do nasilja. Smatra da su preventivni programi koje provodi policija za svaku pohvalu, ali oni trebaju biti strukturirani i evaluirani te takvi koji će dovesti do pozitivnih rezultata pri čemu njima trebaju biti obuhvaćena sva djeca.

Uz to, odrasli trebaju ne samo pružiti podršku djeci nego ih i od najranije dobi poučiti da nasilje nije dobro te ga je potrebno prijaviti.

Poražavajućim smatra podatak da je sedam minuta dnevno prosječno vrijeme u kojem roditelji provode u razgovoru s djecom, a najčešće se razgovara o školskom uspjehu. Apelirala je na odrasle da povećaju vrijeme razgovora s djecom, da s njima razgovaraju i o drugim stvarima kako bi se stvorio odnos povjerenja.