Unatoč veličanstvenim planinama i bogatoj kulturi, Nepal je jedna od najsiromašnijih zemalja južne Azije. Prosječna mjesečna plaća iznosi tek 192 eura, dok minimalac ne prelazi 130. U mnogim sektorima, posebice u poljoprivredi i uslužnim djelatnostima, primanja su još niža. Troškovi života, iako relativno niski, za većinu su prevelik teret.
U takvim okolnostima nije čudno da više od tri milijuna Nepalaca radi u inozemstvu, a Hrvatska im je posljednjih godina postala sve češće odredište. Razlog je jednostavan – ovdje mogu zaraditi i do pet puta više nego kod kuće.
Samo u prva dva mjeseca 2025. godine Hrvatska je izdala više od 8.200 radnih dozvola za državljane Nepala. To je gotovo 24 posto svih izdanih dozvola u tom razdoblju. Rade u sektorima koje domaći radnici sve rjeđe biraju – građevinarstvu, turizmu, prehrambenoj industriji.
Za usporedbu, prosječna neto plaća u Hrvatskoj u veljači 2025. iznosila je oko 1.210 eura – više od šest puta iznad nepalskog prosjeka. Pomoćni radnik iz Nepala koji u Hrvatskoj zaradi 800 do 1000 eura mjesečno, odjednom postaje hranitelj cijele obitelji, ponekad i više njih.
Naravno, život u Hrvatskoj za njih nije bez izazova. Jezična barijera, kulturne razlike i izolacija daleko od obitelji samo su dio tereta. Neki su suočeni i s lošim smještajem, neisplatom plaća ili iskorištavanjem, ali i dalje ostaju – jer nemaju izbora.
Sada znate zašto dolaze u našu zemlju – ne zato da “uzimaju poslove”, već zato što žele preživjeti. Sjetite se da su i naši stari odlazili u Njemačku, Austriju ili Ameriku trbuhom za kruhom. Tada smo ih zvali gastarbajterima, danas njih zovemo strancima. A zapravo, razlika je samo u jeziku – potreba za boljim životom je ista.