Preduge liste čekanja, nedostatna skrb za onkološke i palijativne bolesnike, usmjeravanje pacijenata u privatne ustanove, neke su od 394 pritužbe na javni zdravstveni sustav koje su uputili građani prošle godine pučkoj pravobraniteljici Teni Šimonović Einwalter. Upravo su pritužbe građana na zdravstveni sustav među najbrojnijima, odmah iza diskriminacije, objavila je pravobraniteljica u izvješću za 2024. godinu koje je proteklog tjedna predstavila i uputila u Sabor, prenosi HRT.
Šimonović Einwalter navodi da su zabilježeni teški primjeri kršenja prava na zdravlje koji pokazuju brojne probleme u sustavu. U izvješću je fokus na onkološkim i palijativnim pacijentima. Onkološki pacijenti često ne mogu dobiti pretrage na vrijeme, sami moraju donositi ključne odluke o organizaciji svog liječenja.
U palijativnoj skrbi povećan je broj bolničkih kreveta, ali još nije donesen Nacionalni program razvoja palijativne skrbi 2023.-2026., kao početna točka potrebnih promjena.
Nema ni odluke Ustavnog suda na zahtjev pučke pravobraniteljice za ocjenu ustavnosti obaveze periodičnih osobnih dolazaka u HZZO, zbog koje su bez zdravstvenog osiguranja ostajali kronično i teško oboljeli, majke na rodiljnom dopustu, studenti i drugi, o čemu svjedoči i rekordan broj pritužbi građana, navodi se u izvješću.
Prošle godine u inozemstvo otišla 73 liječnika i 222 sestre
Posebno se ističe problem osoba starijih od 65 godina i umirovljenika koji već 15 mjeseci nemaju pravo na naknadu troškova prijevoza za odlazak na liječenje izvan mjesta prebivališta. Nakon što im je Vlada omogućila besplatnu vožnju vlakom, HZZO je prestao plaćati troškove prijevoza za odlazak na liječenje.
Pučka pravobraniteljica navodi da se s tim u vezi obratila Vladi, ali bez odgovora.
Nedovoljna dostupnost zdravstvene zaštite najvidljivija je bila u primarnoj zdravstvenoj zaštiti gdje u obiteljskoj medicini nedostaju 244 tima, 67 pedijatara, 61 ginekolog i 243 tima za dentalnu zaštitu. Ističe se i da su prošle godine 73 liječnika i 222 sestre zatražili potvrde za rad u inozemstvu.
Pučka pravobraniteljica napominje i kako joj Ministarstvo zdravstva ne odgovara u pojedinim predmetima, ponekad i više godina, unatoč brojnim požurnicama. Dodatno, problem je i u tome što su odgovori iz Ministarstva često necjeloviti, navodi.
Pacijentima se sugerira da privatno obave pregled
Posebnim pravilnikom propisano je da kombinirano javno-privatno može raditi samo onaj zdravstveni radnik koji “uredno, kvalitetno, savjesno i redovito” radi u matičnoj, javnoj ustanovi, navodi se u izvješću.
Ured pravobraniteljice stoga je od bolnica tražio podatke o listama čekanja kod liječnika koji rade i kod privatnika, no većina bolnica nije im odgovorila.
Zaprimljena je i pritužba na predstojnika u jednoj javnoj bolnici koji pacijentima nudi uslugu u svojoj privatnoj klinici te ujedno obećava brži ulazak na bolnički prijem.
Takve sugestije liječnici obično daju usmeno i za to nema dokaza, što otežava postupanje.
Pravobraniteljica ističe da je stoga važno da Ministarstvo prati i redovito priprema analizu rada liječnika koji rade javno-privatno i posljedica takvog rada na kvalitetu i dostupnost zdravstvene zaštite. Preporučuje i unaprjeđenje evidencije o pritužbama na liječnike koji rade javno-privatno.
Česte su i pritužbe građana na način komunikacije zdravstvenih radnika, koji im uskraćuju informacije ili se s njima grubo ophode.
Više od 13.000 građana izgubilo zdravstveno osiguranje
Pravobraniteljica je zaprimila 129 pritužbi nezaposlenih građana koji su izgubili zdravstveno osiguranje zbog obaveze periodičnog javljanja HZZO-u ako nisu evidentirani na Zavodu za zapošljavanje.
Mnogi, uključujući i teško bolesne i kronične bolesnike, doznali su za ukidanje osiguranja tek prilikom posjeta liječniku ili pri podizanju lijekova.
Podsjeća da je u lipnju 2023. predala Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti te odluke HZZO-a, te da su na kraju 2024. tu obvezu imale 131.633 osobe, dok su 13.184 osobe izgubile osiguranje jer se nisu javljale HZZO-u.
Pritužbe građana pokazuje da nisu na vrijeme informirani, ali i da HZZO ne postupa ujednačeno, zaključuje praobraniteljica.
Pritom, javili su se i studenti, koji redovno studiraju u drugim zemljama EU, a nemaju zdravstveno osiguranje u zemlji studiranja, a niti po povratku u Hrvatsku.
Dulje liste čekanja u odnosu na 2023.
Puno je pritužbi zbog dugotrajnosti postupanja HZZO-a, dugih lista čekanja, nevjerodostojnosti podataka o duljini čekanja, kao i zbog otežanog ostvarivanja zdravstvene zaštite.
Ministarstvo zdravstva navodi da su poduzeti iskoraci u organizaciji rada u bolnicama – poslijepodnevni i višesmjenski rad, rad vikendom, angažman vanjskih suradnika.
Krajem prošle godine prosječno vrijeme čekanja na sve dijagnostičke postupke iznosilo je 131 dan, na što je Ministarstvo navelo da time pokazuju učinkovitost i održivost zadanog indikatora (270 dana).
Podaci o duljini čekanja za određene pretrage putem javno dostupnih podataka (ergometrija, kolonoskopija, MR mozga i UZV dojki) pokazuju značajno produljenje čekanja u gotovo svim ustanovama u usporedbi s 2023. godinom. Tako se razdoblje čekanja na MR mozga produžilo u 11 od 16 ustanova, pri čemu u nekima značajno, primjerice s 21 na 215 dana. Od 13 ustanova, vrijeme čekanja za UZV dojki produljilo se u njih 10 za 50 i više posto, a prosječno se na taj pregled čeka 212 dana.
Pravobraniteljica navodi da je za pretrage vrijeme čekanja uglavnom kraće od 270 dana, no smatra da je to i dalje dugo, bez objašnjenja kako su u Ministarstvu došli do baš 270 dana i hoće li se to mijenjati.
U Bjelovaru prvi pregled kardiologa – u siječnju 2028.
Istovremeno, podaci bolnica o listama čekanja, koje za neke dijagnostičke postupke iznose i preko godinu dana, ukazuju da navedeni problem i dalje postoji. Među rekorderima je bjelovarska bolnica u kojoj je prvi slobodan termin za prvi pregled kardiologa tek u siječnju 2028. godine.
Građani prigovaraju da nisu točni javno dostupni podaci o raspoloživosti termina i broju dana čekanja.
Pravobraniteljica je stoga preporučila Ministarstvu da građane informira o mogućnosti podnošenja prigovora na liste čekanja putem e-mail adrese te da uvede i broj telefona za podnošenje prigovora.
Dodatni su problem i česti kvarovi aparata. U 2024. godini bilo je dana kada u svim zagrebačkim bolnicama nije radio niti jedan linearni akcelerator.
Onkološki pacijenti većinom se žale zbog nedostupnosti termina za pretrage i terapiju, neprimjerene komunikacije, nedostatka informacija o opcijama liječenja kao i zbog nedostatnosti ortopedskih pomagala preko HZZO-a.
Ni nakon dvije požurnice nije stigao odgovor iz Ministarstva zdravstva planira li pokretanje web stranice na kojoj bi bile dostupne sve informacije bitne za odluku o onkološkom liječenju, a pacijenti se žale da nisu mogli dobiti termin za pretragu, da dugo čekaju na očitanje nalaza, a zračenje im se odgađa.
Nedovoljan broj palijativnih timova
Prema podacima HZZO-a, na primarnoj razini zdravstvene zaštite ukupno je ugovoreno 47 koordinatora i 41 palijativni tim pa se njihov broj nije promijenio u odnosu na 2023. godinu.
S druge strane, proširen je broj ugovorenih postelja u bolnicama. HZZO je prihvatio ponude bolnica za 768 palijativnih postelja te 14 postelja Ustanove za palijativnu zdravstvenu skrb Hospicij „Marija Krucifiksa Kozulić“. Dio bolnica zadovoljan je povećanjem broja palijativnih postelja, no druge nisu, pa tako sisačka, ogulinska, zabočka i vinkovačka bolnica ukazuje na potrebu za većim kapacitetima.
Specijalna bolnica za produženo liječenje Duga Resa naglašava da povećanje broja postelja nisu pratila dodatna sredstva HZZO-a potrebna za prilagodbu, a udruga La Verna, volonteri u palijativi, upozorava na neprimjerenu komunikaciju prema palijativnim pacijentima i članovima obitelji, izostanak zajedničkog planiranja skrbi i podrške pacijentu, poteškoće pri ostvarivanju prava na zdravstvenu njegu u kući, nedovoljan broja mobilnih palijativnih timova, nedostupnost liječnika u tim timovima, otpuštanja iz bolnice petkom bez prethodno isplanirane i dogovorene skrbi na razini primarne zdravstvene zaštite.
Poseban izazov predstavljaju palijativni pacijenti kojima je nužna posebna skrb, poput pacijenata u komi za koje, nakon bolničkog zbrinjavanja, nema dovoljno smještaja u sustavu.
