Pakoštansku „reprezentaciju“ na najprestižnijem svjetskom ocjenjivanju i natjecanju maslinovih ulja u New Yorku ove su godine predstavljala sedmorica uljara od kojih su šestorica već dobila zlatne medalje, a analiza za sedmo ulje upravo se očekuje.
“Dobio sam već dva zlata i dva srebra, a ovo peto mi je zlato s našim uljem premium. Ono se sastoji od mješavine oblice, pedolina, levantinke i leccina”, rekao je Vinko Lalin iz Pakoštana za RTL u priči kolegice Nikoline Radić.
Prošla je godina za maslinare bila odlična i po kvaliteti i po količini ulja.
“Ulja koja su pikantnija, ona u principu idu salatama, a ova ulja koja su manje pikantna, idu s ribom”, nadodao je Lalin.
Tomislav Čudina ima oko 450 stabala maslina, a zlato je dobio za blend ulja od oblice, leccina i pendolina.
“Ulje je harmonično, izrazite voćnosti i jako fluidno.. Ja mislim da im se sviđa usklađenost ulja. Ništa ne strši, ugodne je pikantnosti, male gorčine i visoke voćnosti”, kazao je Čudina.
Turisti koji se vraćaju u Pakoštane, vraćaju se kupiti i njegovo ulje.
“Kad kupci vide da sam osvojio zlato u New Yorku, to je potvrda najveće kvalitete”, rekao je Čudina.
Antina obitelj već ima oko 1050 stabala maslina i oko 2000 litara ulja godišnje, a otkupljuju plod i od drugih maslinara u Pakoštanima.
“Nama je cilj da ova najkvalitetnija ulja koja mi proizvodimo se konzumiraju u našem mjestu i u okolici. A ja inače prodajem i u Zagrebu, i u Americi, i u Italiji, Francuskoj i još nekim zemljama manje količine”, komentirao je Ante Vulin.
“Tu potvrdu kvalitete ocjenjuju najbolji ocjenjivači, kušači maslinova ulja u cijelom svijetu. Tamo imate Talijane, Grke, Španjolce, Hrvate i Cipar i druge mediteranske zemlje. Tako da je tu skorup svih znanja i kriterija”, nadodao je Vulin.
Uz brojna domaća, prvo veliko svjetsko odličje iz SAD-a došlo je i Sebastijanu. Njegov je maslinik između Vranskog jezera i mora, između kontinentalne i mediteranske klime.
“Upravo je ovo područje di se spajaju te dvije klime. Imamo i situaciju da imamo i jako veliku izmjenu vjetrova. S jedne strane imamo udare bure, pa jugo i posolicu koja kroz vjetar donosi i jednu količinu joda”, rekao je Sebastian Adžić.
Slavo je zlato „iscijedio“ iz obiteljskih stoljetnih maslinika u Modravama do onih koje su posadili prije nekoliko godina. Uz stare oblice, talijanske sorte, levantinke i skradinske krvavice, on uzgaja i rijetke autohtone plavice.
“Godina će definitivno biti izazovna, ali na cijelom našem području ima puno novih maslinara, znači mladih maslinara koji su po preporukama struke, ja bih rekao između ostalog nekako i izbjegavali sortu oblica, tako da su na rodu i druge sorte koje imaju redovitu rodnost, koje su otporne na bolesti i štetočine koje u principu se povlače za vlagom”, kazao je Slavo Stojanov.
Ipak, optimizam ih ne napušta. Novim svjetskim odličjima nadaju se i dogodine, a već razmišljaju i kako Pakoštane brendirati kao malo misto s najvećim brojem najboljih svjetskih ulja.