U Zadru je održana osnivačka skupština podružnice stranke Dom i nacionalno okupljanje za Zadarsku županiju. Skupštinu je vodio Damir Biloglav, a za predsjednika novoosnovane podružnice izabran je upravo on, uz jednoglasnu potporu članova.
Zamjenica predsjednika postala je Jasminka Adžić Sikirić, dok je za tajnika izabran Danijel Kotlar. Istovremeno su istakli kandidature za gradonačelnika Grada Zadra, dr. Damir Biloglav, saborski zastupnik stranke Dom i nacionalno okupljanje i Marin Fabijanić, za gradonačelnika
grada Paga.
Na skupštini su sudjelovali predsjednik stranke Mario Radić, potpredsjednica Branka Lozo te predsjednik splitsko-dalmatinske podružnice i član predsjedništva stranke Ante Lozo. Potporu su pružili i predstavnici koalicijskog partnera – Hrvatskih Suverenista.
Biloglav je istaknuo važnost političkog okupljanja u slobodnoj Hrvatskoj, uz podsjetnik na žrtve koje su omogućile demokraciju:
– Danas govorimo na svom jeziku, u svom Zadru, u svojoj Hrvatskoj. To nije palo s neba. To je omogućeno žrtvom tisuća poznatih i nepoznatih junaka. Zaslužuju našu zahvalnost i vječnu slavu.
Nakon što je izabrano vodstvo, Biloglav je naglasio da se utemeljenje podružnice temeljilo na jasno definiranim kriterijima:
– Osnovali smo tri temeljne podružnice: u Zadru, Pagu i Viru, a prema statutu smo kooptirali dodatne članove. Vodili smo se iskustvima prethodne stranke – odlučili smo ići polako, ali s ljudima od povjerenja.
Potpredsjednica stranke Branka Lozo podsjetila je na simboliku Zadra kao povijesnog središta hrvatske riječi:
– U Zadru su tiskane prve novine na hrvatskom jeziku – ‘Kraljski Dalmatin’. Iako su bile dvojezične, Zadar je tada, kao i danas, hrvatski grad – i ostat će takav zauvijek.
Komentirala je i trenutnu političku scenu:
– Naša je zadaća biračima objasniti da današnji HDZ više nema nikakve veze s onim HDZ-om iz vremena dr. Franje Tuđmana. Ljudi još uvijek mehanički zaokružuju jedno te isto, a vrijeme je za buđenje.
Lozo se osvrnula i na koncert Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu:
– To je dokaz da mladi osjećaju čisto, neiskvareno domoljublje. Kad bi samo ti ljudi izašli na izbore i glasali za istinu i domoljublje – Hrvatska bi krenula naprijed.
Predsjednik stranke Mario Radić održao je nadahnut govor, u kojem je jasno definirao temeljne vrijednosti stranke: “Dva su temelja na kojima stojimo. Prvo – mi smo za dom i uvijek ćemo to biti. Tko voli svoj dom i brani svoj dom – taj je domaćin. Taj je pravi čovjek. I neka misli tko
što hoće, ali mi svoje vrijednosti nećemo nikad skrivati. Drugo – nacionalno okupljanje. Shvatili smo da je razjedinjenost gubitak. Imali smo i Most, i Hrvatske Suvereniste, i HSP… svi su prošli svoje katarze. Ali danas, svi koji misle hrvatski – moraju zajedno. Ako ne sada, kad?”
Dotaknuo se i sustavnog potkopavanja hrvatskog identiteta kroz kulturu i politiku: “Mi kao narod snimamo filmove koji pljuju po nama samima. A znamo što film danas znači – to je najmoćnije oružje. Pogledajte kako to rade Srbi. Snimaju spektakle i mitove. A mi – kao da nam je cilj
posramiti se. U Hrvatskoj se još uvijek plaća spomendan pokolja Hrvata u Srbu. I još uvijek postoje dani koje se ne smije ni preispitati. A ako pitate nešto o antifašizmu – odmah ste neprijatelj.”
Oštro je prozvao političku hipokriziju vlasti: “Danas možemo zamisliti ministricu kulture u svakoj vladi – HDZ-ovoj, SDP-ovoj, Možemovoj, pa i Vučićevoj. I onda se pitamo – gdje su tu razlike? Kad svi misle isto, to nije pluralizam – to je sustav.”
Govoreći o budućnosti, Radić je poslao jasnu poruku biračima:
– Neće nas spasiti analize iz kafića. Vrijeme je za rukave. Vrijeme je za teren. Tko ne daje rješenja – neka se makne. Mi nismo ovdje da prodajemo bajke. Mi smo ovdje da radimo.
Posebno se osvrnuo na apatiju mladih: “Mlade ne zanima politika? Onda ih ne zanima ni gdje će im djeca ići u školu, gdje će raditi, koliko će zarađivati. Ne možeš reći da te politika ne zanima, a onda se čuditi što ti život ide nizbrdo. Politika nije samo govor – to je posao koji se bavi svima nama.
Za kraj, poslao je snažan poziv na akciju: “Ovo je povijesni trenutak. Sad se kuje željezo. Ako sad ne napravimo iskorak – mogli bismo prokockati zadnju priliku. Mi koji znamo što se događalo, mi moramo prenijeti tu vatru. I završiti ono što su naši suborci započeli – hrvatsku priču koja još nije gotova.
