Odlazak stanovništva iz centra grada, ali i nedostatak parkirnih mjesta, samo su neki od razloga zbog kojih zadarska gradska tržnica gubi tržišnu utakmicu. Od ukupno 120 štandova, ostalo ih je tek oko 50 njih, donosi RTL.
U posljednjih pet godina odustalo je oko 10 posto trgovaca voćem i povrćem od svog štanda. Može li se taj trend uopće zaustaviti?
Od nekadašnje žile kucavice postala je tek blijeda sjena boljih vremena. Glavnu gradsku tržnicu na Poluotoku nekada su svakodnevno obilazile stotine kupaca, a sada je gotovo opustjela. Razloga je puno.
“Ovi mladi neće ništa spremati, kuhati, nego sve žele gotovo, a inače slab je i parking”, rekao nam je Pero Pedisić, nekadašnji pomorac. Boris Franić dodaje i da je OPG-ovcima teško konkurirati cijenama iz trgovačkih centara: “Ovde je mrkva tri eura, a u marketima euro.”
Polovina od stotinjak štandova prazna je, a svake godine od zakupa odustane dvoje-troje prodavača, iako je Uprava Tržnica Zadar u zadnjih sedan godina čak smanjivala cijene zakupa.
Vice Bugarija (33) je jedan od rijetkih koji se ne predaje. “Imaš nešto svojih mušterija, što dođe po kumpir, žutenicu, šparogu, sve što zna da je dobro, a da je to nešto vau, nije”, kaže Vice iz Bibinja i dodaje da su svakodnevni troškovi zakupaca veliki, a dobit mala: “Moraš platit štand i platiš svaki misec rezervaciju. A 20 eura dnevno ti je troška. Što popiješ kavu, marendu, štand, gorivo, vamo-namo i do 25 eura.”
Dobar dio stanovnika odselio je iz centra kao i u većini drugih turističkih središta. “Posljedica je to i puste apartmanizacije, dizanje cijene kvadrata, pa onda jedno vuče drugo i dobiješ centar grada koji je prazniji”, kaže predsjednik Mjesnog odbora Poluotok Frane Brajković i zaključuje da se dogodilo ono na što se godinama upozoravalo i od čega se strahovalo.
Ironija je da u bespoštednoj turističkoj utakmici odumire i mjesto koje je turistima uvijek bilo zanimljivo. “Došli smo upravo da bismo vidjeli tržnicu. Zanimljivo je, ali sam malo iznenađen da je dosta mjesta za prodaju prazno”, kaže turist s cruisera Wayne Johnson, a njegova supruga Joy dodaje: “Volim ovo. Kod nas u SAD-u nemamo ovakve tržnice na otvorenom, ovakvu ponudu proizvoda s farmi. Ovo je i trgovina i supermarket. Ovdje imate osjećaj da je sve svježije.”
Na nekadašnjoj Maloj pijaci, a sada tržnici uz trgovački centar na Relji, trend je sasvim drukčiji. Već sada ima jednak broj štandova kao glavna tržnica, ali ovdje se traži mjesto više. Dragan Surać je ovdje prešao prije nekoliko godina.
“Zato što više ode se kreće naroda. Sad je ode prišla FINA, prišle su banke, prišli su ‘mirovinsko’, ‘zdravstveno’, tako da više ljudi se kreće ovde nego u gradu”, kaže Dragan iz Briševa.
U centar grada kupci više ne odlaze i zbog kroničnog nedostatka parkirnih mjesta. “Ne dolazim zato što nemam di parkirati. Dođem pješke, a ako dođem autom, imam parking, imam garažu. Tu mi je sve i vidim da je bogata tržnica i jako dobra ponuda”, rezimira Sara Mišlov, a njena sugrađanka Anica iskusno zaključuje: “Ova je bolja i bolje robe ima i moreš izabrat’ svega, a tamo već nije, tamo je pala. I to puno pala.”
Trgovački centri, galopirajuća apartmanizacija i turističke gužve stvaraju nove trendove. Mediteran kakav je nekad bio teško da će se ikada više vratiti.
