M. Cecilija Ruža Kero, benediktinka Samostana sv. Marije u Zadru, preminula je u petak, 21. ožujka, u 75. godini života i 56. godini monaškog posvećenja.
Sprovod s. Cecilije će biti u srijedu, 26. ožujka u 11 sati, na Gradskom groblju u Zadru. Sprovodni obred predvodi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Nakon sprovoda, nadbiskup će predvoditi misu zadušnicu u crkvi Svete Marije u Zadru.
S. Cecilija rođena je 20. lipnja 1950. u Bibinjama od oca Ante i majke Marije rođ. Nadinić, u obitelji s desetero djece: četiri sina i šest kćeri. Brat s. Cecilije je fra Tomislav, redovnik trećoredac.
S. Cecilija je krštena 2. srpnja 1950. u župi sv. Roka u Bibinjama. Nakon završene osnovne škole, ulazi u Samostan benediktinki Svete Marije 2. srpnja 1965. godine. U novicijat je ušla 8. rujna 1967., prve zavjete je položila 6. srpnja 1969., a vječne zavjete 7. prosinca 1975. godine. Gimnaziju Jurja Barakovića u Zadru završila je s odličnim uspjehom 1976. godine, kao učenica koja je pohađala nastavu izvanredno. Godine 1985. odlazi u Rim na studij na Monaškom institutu Sant’Anselmo te ga je završila 1988. magna cum laude. Nakon toga se vratila u svoju zajednicu. Od 1989. do 1995. godine imenovana je opaticom benediktinki u samostanu sv. Margarite u Pagu. Kao zamjenica opatice, sudjelovala je na konferenciji Međunarodne zajednice benediktinki 2007. u Manili na Filipinima.
S. Cecilija je bila revna u Djelu Božjem, svojim profinjenim glasom bila je predmoliteljica u liturgiji. U samostanu je obavljala razne službe. Bila je čuvarica u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti Zadar te zamjenica opatice u SICU-u, učiteljica novakinja, vratarica i ekonoma. Radila je razne ručne radove, vez križićima i suvenire.
Bila je revna i ustrajna u svakoj službi, a to se očitovalo i u bolesti koja je nikada nije sprječavala da ide na molitvu. U svojoj bolesti i nemoći obavljala je poslove koje joj je zdravstveno stanje dopuštalo i pridonosila zajednici. Njena ustrajnost uzor je svim sestrama.
Unatoč teškoj pokretljivosti, fizičkoj boli i nemoći, koje je M. Cecilija strpljivo podnosila, obavljala je razne dužnosti za koje se osjećala sposobnom, a koje su često nadilazile njene fizičke mogućnosti. Nikada se nije žalila na svoju tjelesnu nemoć te je uvijek sa svima bila ljubazna i strpljiva.
Tako je bilo i u ponedjeljak, 10. ožujka 2025. ujutro; spremala se za molitvu, kad je doživjela jaki moždani udar te je hospitalizirana u Općoj bolnici u Zadru. Preminula je na blagdan Preminuća sv. Benedikta, 21. ožujka. S. Cecilija imala je uzor u svojoj zaštitnici sv. Ceciliji, zaštitnici crkvenog pjevanja i pjevača te je davala hvalu Bogu svojim pjevanjem i cijelim životom.