Jučer su društvene mreže bile preplavljene ružama, čestitkama i lijepim riječima. Cvijeće se dijelilo na svakom koraku, osmijesi su bili široki, a obećanja su zvučala gotovo uvjerljivo.
Političari, kandidati na lokalnim izborima, poslovni lideri – svi su se natjecali u pokazivanju koliko cijene žene.
A danas? Danas su ruže uvenule, poruke su arhivirane, a svakodnevica se vratila na staro.
Jučer su žene bile slavljenje, ali koliko dugo traje to slavlje?
Koliko je od tih obećanja stvarno, a koliko su samo riječi bačene u vjetar?
Hoće li se ijedan političar sutra sjetiti žena kada se bude krojio proračun?
Kada dođe vrijeme za donošenje odluka o ravnopravnosti plaća, sigurnosti na radnom mjestu, pomoći majkama i ženama poduzetnicama?
Hoće li se itko sjetiti žena koje rade neprijavljene, potplaćene, žena koje su žrtve nasilja, a sustav ih ostavlja na cjedilu?
Ne treba nam jedan dan pažnje, ne trebaju nam ruže kao dekoracija za lijepu sliku na društvenim mrežama. Trebaju nam konkretne promjene.
Treba nam sustav koji će prepoznati vrijednost žene svakog dana u godini, a ne samo osmoga ožujka. Jer prava vrijednost poštovanja ne mjeri se u broju poklonjenih cvjetova, nego u djelima koja ostaju i kada se svi buketi osuše.
Jučer ste slavili žene. Danas ste ih već zaboravili. Ili?