Iako u Irskoj živi oko 17 tisuća Hrvata, za brojne je završio irski san, dvije tisuće kilometara od kuće. Život na hrvatsko-irski način izgleda ovako: vikend im je između ostalog, rezerviran za posjet hrvatskoj trgovini.
Matija Ivanković mehaničar je kojeg u Irskoj i dalje privlači dobra zarada. “Došao sam iz financijskih razloga, da zaradim i napravim nešto od sebe. Definitivno se planiram vratiti, čim prije – to bolje. Volim svoju domovinu”, rekao je Matija za RTL i priznaje: nedostaje mu hrvatska hrana.
I kobasice i hrvatska tjestenina i kava i napitak znatno su jeftiniji dvije tisuće kilometara od zemlje iz koje potječu.
“U Hrvatskoj je definitivno problem porez. U Irskoj nema poreza na ništa od hrane osim na slatkiše i tekućinu. Podržavam bojkot u Hrvatskoj, cijene su prevelike, posebno s obzirom na plaće za koje ljudi rade”, komentira trgovkinja Ivana Režić Lončarek.
Ljudi u Hrvatskoj rade za plaće u prosjeku od 1350 eura na mjesec, a u Irskoj za 4000 eura.
“Trgovinu imamo četiri godine, došli smo prije 11 godina. Puno je drugačije sada, inflacija je sve okrenula u nebo. Plaće su veće, ali i cijene i renete su veće. Tako da puno je teže se snaći nego prije. U Irskoj su niže cijene jer ovdje nema poreza na mesne proizvode, na sve što je u frižideru ili škrinji te na dječje proizvode”, kaže Alen Lončarek, vlasnik hrvatske trgovine u Dublinu.
Cijena najma stana od 60-ak kvadrata je oko 4000 do 5000 eura, kažu Hrvati koji žive u Dublinu. “Svi znaju da ne možeš baš iznajmiti cijelu kuću. Uglavnom su sobe. Ja trenutačno živim u kući sa šest ljudi”, ističe Matija.
Neriješena stambena politika veliki je problem i za Irce. “Mislim da je teško. Vrlo je skupo, vrlo je teško posjedovati vlastiti dom. Postoji mnogo mogućnosti. Može se pronaći dobar posao, ima tu svega i svačeg”, napominje Marck iz Dublina.
Osječanka Ana Višević na avion za Dublin, sjela je prije devet godina. Studentica je, radi i živi s roditeljima. “Studentski život ovdje jako je skup. Fakultet se jako puno plaća. Studiram biznis menadžment, to je kod nas ekonomija. Godina je oko četiri tisuće eura, s tim da je to državni fakultet. Ovdje se svaki državni fakultet plaća”, kaže Ana.
Plaća se skupo i vožnja taksijem, pa taksist Igor dobro zarađuje. Hrvat koji je u Dublinu više od 20 godina.
“Zarada uopće nije loša, otprilike 30-40 eura po satu, pa koliko se zaradi. Birokracija je ovdje znatno manja. Ovo je nešto, isto kao pitur neki ili glazbenik. Da se otvori ne treba ništa novca, jedan formular se popuni i to je to – imate obrt, a porez se ne plaća u tekućoj, nego sljedeće godine”, tvrdi Igor Fabris.
Pa da bi se Igor i još neki od 17 tisuća Hrvata odvezli nazad u domovinu, Hrvatska bi se trebala dobro potruditi. Za povratnike će ove godine izdvojiti 22 milijuna eura, prenosi N1.