Sve veći broj djece svakodnevno se uključuje u sportske aktivnosti i sve je češće isticanje imprativa razultata od najranije dobi. “To stvara snažan pritisak na sportaše, što, dugoročno nosi posljedice koje mogu narušiti mentalno zdravlje. Rizik je veći ako se radi o djeci i mladim sportašima jer se potreba za rezultatom često stavlja ispred djeteta sportaša. Djeca nisu mali odrasli, ona su ranjivija i osjetljivija bića i prema njima se treba odnositi s puno brige, ljubavi i pažnje, te učiniti sve da kroz sport mogu zadovoljiti uvjete optimalnog psihosocijalnog razvoja!” – ističe prof. dr. sc. Renata Barić, sportska psihologinja s Kineziološkog fakulteta Zagreba.
U okviru 18. Tjedna psihologije na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu po 7. je puta održana tribina za javnost, a ove godine pod nazivom ZAŠTITA DOBROBITI DJECE U SPORTU. Na njoj su sudjelovali Helenca Pirnat Dragičević, Pravobraniteljica za djecu, prof. dr. Gordana Keresteš, razvojna psihologinja, s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. Zrinka Greblo Jurakić, s Odsjeka za psihologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, nacionalna predstavnica u timu stručnjaka za zaštitu djece u sportu pri Vijeću Europe, Matea Horvat, povjerenica za zaštitu djece u sportu Hrvatskog olimpijskog odbora, dr. sc. Ivan Dujić, glavni tajnik u Hrvatskom školskom sportskom savezu te prof. dr. sc. Renata Barić koja je moderirala tribinu.
– Pritužbe koje prima Ured pravobraniteljice pokazuju da je nasilje u sportu nažalost još uvijek uvelike prisutno. Broj pritužbi nije stvarno mjerilo veličine problema, jer iz primjera saznajemo da i neki sportaši i roditelji pojedine oblike nasilja, posebice verbalnog i psihičkog toleriraju, pravdaju „sportskom strašću“ i emocijama te ih ne doživljavaju uvredljivima. Takve predrasude o sportu kao mjestu gdje je nasilje prihvatljivo treba ukidati sustavnim pristupom, edukacijama i osvještavanjem!, izjavila je Helenca Pirnat Dragičević, Pravobraniteljica za djecu.
Zaštita mentalnog zdravlja i dobrobiti sportaša, a osobito mladih jedan je od strateških ciljeva međunarodnog olimpijskog odbora i njegovih sastavnica. Treneri koji rade s djecom i mladima u sportu trebaju biti svjesni vlastite uloge i odgovornosti te se kontinuirano educirati kako ne bi svojim postupcima i riječima ugrozili dobrobit mladih sportaša.
– Hrvatski olimpijski odbor posljednje dvije godine intenzivno se bavi uspostavom sustava zaštite prava i dobrobiti djece u sportu!, ističe Matea Horvat, povjerenica za zaštitu djece u sportu Hrvatskog olimpijskog odbora te dodaje:
– HOO je dio međunarodnog projekta “Safe Harbour,” Europskih olimpijskih odbora, koji se bavi uspostavom sustava „safeguardinga“ u sportskim organizacijama. Osim toga, planiramo organizirati edukativne programe za sportaše i trenere kroz razvojne programe HOO-a tijekom 2025. Godine, s ciljem stvaranja održivog sustava zaštite djece i mladih u sportu kako bi svako dijete moglo trenirati u sigurnom i poticajnom okruženju!
Najrizičniji faktor jest sama bit sporta, a to je kompetitivnost. Ako zbog sportskog rezultata u drugi plan stavimo mladog sportaša, ne uvažavamo njegove potrebe i razvojne karakteristike i tražimo više od onog za što je dijete kognitivno, fizički ili emocionalno spremno, radimo svojevrsno nasilje nad djecom u sportu. Zato je važno imati stručne kadrove. “Neprihvatljivo je da s djecom i mladima u sportu rade treneri koji nemaju stručnu kvailifikaciju ili su nekim višemjesečnim tečajem osposobljeni za trenerski posao. Na toj razini trebaju raditi educirani treneri koji su dobili dovoljno pedagoških i psholoških znanja, barem onaj minimum potreban da ne bi radili štetu. S djecom i mladima u sportu trebaju raditi najbolji treneri koji su svjesni svoje velike moći, ali i svoje velike odgovornosti!” – ističe Renata Barić. Nužno je dopuniti programe za obrazovanje trenera i sportskih kadrova sadržajima o ovoj temi te unaprjeđivati vještine iz područja psihologije i pedagogije kako bi educirani treneri znali odgovoriti na razvojne potrebe mladih sportaša. Treba i jasno definirati mjere i posljedice neprimjerenog ponašanja prema djeci i mladima u sportu te se pobrinuti da budu provedene. Edukacijom sportaša, roditelja i sportskih kadrova o tome što je nepoželjno i neprihvatljivo u sportu, preventivno djelujemo i razbijamo stereotipe i uvriježena mišljenja o tome što je ‘normalno’. Važno je senzibilizirati cijelu javnost i na svim razinama poduzimati mjere zaštite djece u sportu.
– Iako sport ima puno dobrih strana, postoji i tamna strana o kojoj se puno rjeđe govori. Kad se otvori ta tematika nekima se iz sustava sporta čini da je to napad na sport i djelovanje protiv sporta, no ovo je borba ZA mentalno zdravlje sportaša!, zaključuje Barić i dodaje:
– Tu je struka pozvana i odgovorna i tu ne smije biti kompromisa. Hrvatska je sportska nacija i strast i pozitivno djelovanje treba njegovati na svim razinama, a istodobno unaprjeđivati kadrove, infrastrukturu, sustave vođenja i natjecanja i osigurati svaki oblik podrške sportašima, ali i trenerima jer samo onaj koji se osjeća dobro uistinu može dobro raditi to što radi. Za nasilje u sportu nema opravdanja i sportski rezultat nikad ne smije biti ispred sportaša!