Naš poznati skijaš Ivica Kostelić danas se vrlo emotivnom objavom na svom Facebooku prisjetio izuzetnog i neponovljivog uspjeha svoje sestre i najbolje hrvatske skijašice Janice.
Naime, prisjetio se Svjetskog prvenstva u Bormiu 2005. godine kada je Janica postala svjetska prvakinja u spustu, u slalomu i kombinaciji.
Njegovu objavu pročitaje u nastavku:
“Sport je sfera nemogućeg ili onoga što se u datom trenutku čini nemogućim- u svakom slučaju, u vrhunskom sportu se pomiču ljudske granice. Ono što se prije stotinu godina činilo nedostižnim, s vremenom može postati svakodnevno. Ipak, neki dosezi u sportu, kao i u znanosti ili umjestnosti, ostaju nedostižni i kao takvi postaju referenca “za sve vijekove”.
Ovog mjeseca je prošlo točno dvadeset godina od jednog takvog dosega koji je toliko svemirski da se stjecajem okolnosti danas čini još nedostižnijim nego prije. Na Svjetskom prvenstvu u Bormiu 2005. godine, Janica Kostelić ” je postala Svjetska prvakinja u spustu, u slalomu i u kombinaciji. Ta kombinacija bila je zadnji čavao u lijes konkurencije: u disciplini u kojoj se uvijek pobjeđuje na račun jedne, jače discipline, Janica je imala najbrža vremena i u kombinacijskom spustu i u kombinacijskom slalomu.
Postoji dominacija, a kod Janice postojala je još i totalna dominacija.
Ovi rezultati ne trebaju nikakav kontekst, nikakvo posebno objašnjenje. No, ja kao povjesničar znam da u životu ipak ne postoji ništa izvan konteksta. Niz Janičinih rezultata koji su bili i ostali zaprepaščujući znatno je veći kada ih se stavi u kontekst. Na primjer, svi znaju za njezin olimpijski rekord sa četiri zlata i dva srebra. Ali znate li da je Janica osvojila svoj prvi Veliki kristalni globus kao 19-godišnjakinja i to 15 mjeseci nakon potpune rekonstrukcije koljena? Ne operacije, nego rekonstrukcije (puknuti patelarni ligament, prednji križni ligament, stražnji križni ligament, medijalni kolateralni ligament i oba meniskusa). Znate li da se je oprostila s 24 godine nakon što je osvojila tri Velika kristalna globusa? Postoji, dakle, nešto više od brojki i slova: nismo svi imali istu polazišnu točku na putu do vrha niti smo išli istim putem.
Zajedno smo živjeli i stvarali, naša obitelj. Pa iako sam svim tim rezultatima pripomogao, nisam mogao ne ostati impresioniran, zato jer sam uvijek gledao oko sebe. Bilo je tu i ostalo mnogo idealizma i prave fascinacije s nedostižnim rekordima. Na primjer, Petra Kronberger je u jednoj sezoni bila vodeća na FIS ljestvici u svim disciplinama! Kada je tata saznao za ovaj podatak, pri sljedećem međusobnom susretu upitao je Petru: “smijem li Vas dotaknuti?”. S ocem sam nadugačko i naširoko raspravljao je li to najveći doseg u povijesti skijanja. Ali ima ih nekoliko u konkurenciji.
U toj konkurenciji za mene nema sumnje. Od svih Janičinih rekorda i od svih drugih iz rubrike “za sva vremena” najnemogućiji je onaj koji se više nikada neće ponoviti. Bit će još serijskih “štancanja”, osvajača medalja i velikih dominatora. Bit će još spektakularnih “bacača” i profinjenih “filingaša”. I ovoga i onoga. Ali nikada više neće biti skijaša koji će u istom dahu pobijediti u spustu i u slalomu i u kombinaciji kao Janica u Bormiu 2005. godine.”
