Župa sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu u Zadru među rekorderima je po većem broju novorođenih od umrlih u nekoj župi, u Zadarskoj nadbiskupiji.
U župi na Smiljevcu inače, prosječno, godišnje bude oko 90 krštenja, a 40 sprovoda. No, 2024. godina u župi je bila “lijepa iznimka, rekord”, kaže don Tomislav Dubinko, župnik Smiljevca. Naime, 2024. g. u župi sv. Ante na Smiljevcu u Zadru bilo je 112 krštenja! A 55 umrlih.
“Mi smo samo mala Božja zajednica koju On, kao i sve druge, voli bezrezervno i bez naše zasluge”, ponizno će župnik don Tomislav.
– Koliko ta brojka ima temelja, uvjerila sam se i u nedjelju, 6. listopada 2024., kad su na misi bila – četiri krštenja, javlja Ines Grbić iz Zadarske nadbiskupije.
Te nedjelje u župi je gostovao i o. Simon Peter Losire, misionar iz Ugande. Tko god ikad dođe u crkvu sv. Ante, vidjet će da je ta crkva uvijek puna ljudi u redovitosti svoga liturgijskog, sakramentalnog, molitvenog života. Ovi prizori novorođenih u krilu župne zajednice to svjedoče!
U današnje vrijeme, obred krštenja u župama uvelike se ‘obavlja’ izvan mise, samo u prisutnosti uže rodbine krštenika i roditelja – izvan ‘ucijepljenosti’ u pogled zajednice vjernika i podjeljujući doživljaj župne zajednice kao dionika prisutnog u radosti novog života. Nije li vlastitim očima vidjeti neki (živi) primjer najveće svjedočanstvo i ‘kateheza’? Nekome i poticaj na vlastito promišljanje, preispitivanje: A gdje sam ja – u odnosu na taj čin, to djelo?
Mnogi smo odrastali u Crkvi i župnim crkvama, zajednicama, kada su krštenja uvijek bila za vrijeme mise. Krštenje je (bilo) sastavni dio nedjeljnog bogoslužja, života župe na nedjeljnoj misi, u zajednici i pred pogledom vjernika!
Pa onda… podizanje glave iz klupa da se vidi glavica djeteta… Milina i osmijesi kada bi dijete zaplakalo, zagugutalo, neverbalno komuniciralo glavicom, rukicama i nogicama – s roditeljima, kumovima, braćom i sestrama… u konačnici, sa svećenikom. Je li mu se nasmijalo, spava li… ‘A bio je miran’… Ti ‘titraji’ iz lađe crkve pratili su što se zbiva (uglavnom) u prezbiteriju crkve, ili njenim prvim klupama koje su te nedjelje primale svečane goste.
U spomen i na te prizore, ta djetinjstva nas mnogih, pogledajte ovo – Četiri krštenja na jednoj misi! Tri su mise do podneva bile slavljene na Smiljevcu i te nedjelje; pune ljudi, s propovijedima, pričest traje… Sve se stiže, radost dijeli, tu nedjelju i materijalnim prilozima župljani sv. Ante pomogli su misionara iz Ugande!
Smiljevčani zaista oživotvoruju karizmu sv. Ante Padovanskog koji se časti kao zaštitnik djece i na čiji blagdan svećenici blagoslivljaju djecu. Ta i sâm sv. Ante prikazuje se s Djetetom Isusom u naručju.
Ta tradicija je u spomen na mistično iskustvo koje je doživio sv. Ante, a kojemu je svjedočio dobročinitelj koji je sv. Anti bio dao mjesto za noćenje. U knjizi ‘Život svetog Antuna’ objavljenoj 1895. g. piše:
“Dok je sv. Antun putovao kroz Limoges, jedan pobožni dobročinitelj mu je dao smještaj i dodijelio mu sobu odvojenu od ostalih. Bila je noć kad je vlasnik prošao pokraj svečeve sobe i opazio kako kroz proreze vrata izlaze zrake neobične svjetlosti. Da bi saznao što stvara tu svjetlost, približio se vratima i vidio Antuna kako kleči kao u ekstazi i s čuđenjem promatra i miluje ljupko Dijete rijetke ljepote, koje je nježno grlilo sveca. Razmišljajući o toj privrženosti Djeteta i njegovoj nadljudskoj ljepoti, shvatio je da je to Isus Krist koji je, pod pojavom ljupkog Djeteta, došao posjetiti svog vjernog slugu i ispuniti ga neizrecivom utjehom. U kasnijim prikazima toga susreta vidi se kako Dijete Isus, puno ljubavi prema svetom franjevcu, miluje lice sv. Antuna”.
Ta mistična vizija svjedoči djetinju jednostavnost sv. Antuna i čistoću njegove vjere. Njegova svetost je bila toliko poznata u cijeloj Crkvi da je proglašen svetim manje od godinu dana nakon smrti.
Čestitke župljanima sa Smiljevca. Svijetlite i dalje, roditelji s (i s novorođenom djecom, u zajedništvu i podršci svoje župe… U duhu sv. Ante s Djetetom Isusom u naručju!