Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodio je svečano misno slavlje na svetkovinu Bogojavljenja u ponedjeljak, 6. siječnja, u katedrali sv. Stošije u Zadru.
Nadbiskup je podsjetio da je katedrala sv. Stošije jubilejska crkva u Zadarskoj nadbiskupiji u kojoj se sudjelovanjem u liturgiji ili pobožnosti svaki put može dobiti potpuni oprost, velika jubilejska milost koju vjernik može namijeniti za sebe ili za svoga pokojnoga. U duhu jubilejskog gesla ‘Hodočasnici nade’, nadbiskup je istaknuo da „neće razočarati samo ona nada koju donosi Bog, koju Duh Sveti nadahnjuje u našim srcima, nada čije nam je istinske vrijednosti pokazao Isus Krist, za koju je on položio svoj život. Ta nada nas vodi da i mi, poput mudraca, stignemo na naš cilj, a to je susret s Gospodinom”, istaknuo je mons. Zgrablić.
U duhu misli velikog srednjovjekovnog mistika Meistera Eckharta da se, slijedeći Evanđelje navješteno na Bogojavljenje, događa „Božić u našoj duši“, nadbiskup je rekao da smo „pozvani krenuti kamo nas srce poziva i vodi, a ono na što nas srce poziva, predstavlja središte našeg života. Jer, srce nije samo anatomski organ našeg bića, nego srce je središnje mjesto naše osobnosti, gdje slušamo i čujemo najintimnije u svom životu, gdje donosimo najdublje odluke našeg života”, naglasio je mons. Zgrablić, rekavši da u srcu kao središnjem dijelu našeg života, u našoj nutrini, samo mi možemo čuti bitno i odlučujemo krenuti prema Kristu, poput mudraca, potaknuti zvijezdom, činjenicom da se Krist rodio.
– Ta zvijezda i nas vodi u Jeruzalem, ne kao zemljopisni grad, nego Jeruzalem prepoznajemo u Svetom Pismu koje se čuva u njemu; da otkrivamo kako njegovati nadu u životu, da nas ne bi vodila u razočaranje, osobito na kraju života, nego da nas vodi na cilj, u susret s Isusom“, poručio je mons. Zgrablić. Nadbiskup je upozorio da nije dovoljno samo znati mjesto gdje se Isus rodio, „nego trebamo i dalje slijediti glas naše zvijezde, naše mudrosti, nade u našoj nutrini i krenuti naprijed. Da ne budemo poput pismoznanaca, poput mnogih kršćana koji čuju Riječ Božju, znaju je, slave otajstva, ali ostaju nepromijenjeni. Kao što pismoznanci nisu učinili ništa kad su doznali da se Isus rodio, nego su i dalje živjeli kao da se Bog nije došao nastaniti u ovaj život, kao da nemaju nade i nisu ništa učinili. Neki, pak, djeluju poput Heroda koji se uznemirio, kao i sav njegov dvor. Neki se uznemire kad čuju Riječ Božju, kad čuju što nam Bog poručuje. Kuju podle planove, žele uništiti Dijete, nadu koja je u nama, upozorio je mons. Zgrablić, rekavši da ‘Herode’ možemo susresti u perfidnim i drugim napadima, i na kršćane, što se događa tijekom cijele povijesti.
– Kada čujemo da se Krist rodio, tu nadu trebamo dalje slijediti i poput mudraca krenuti prema Betlehemu, da prihvatimo Božju riječ kao što je Marija prihvatila u svom životu. Kada je Marija prihvatila Riječ Božju, započeo je novi život. Kada slušamo i prihvatimo što Bog govori u našem životu, naša nada će doživjeti radost, kao što su se obradovali mudraci kada su ugledali zvijezdu, istaknuo je mons. Zgrablić, naglasivši: „Radost je potvrda ispravnosti naše nade“.
– Kroz nadu koju primamo, koju Bog nadahnjuje u našoj duši, u slušanju i prihvaćanju Riječi Božje, vjera nas na putu našeg života vodi u radost. Ta radost nas dalje vodi na put kojeg pokazuje zvijezda koja ide pred nama i zaustavlja se, pokazujući nam mjesto gdje se rađa Krist, Spasitelj, rekao je mons. Zgrablić. Nadbiskup je potom razmatrao čine koje su, prema opisu evanđeliste Mateja, učinili mudraci. Ušli su u kuću, ugledali su dijete s Marijom, Majkom njegovom, pali su ničice, poklonili mu se, otvorili su svoje blago i prinijeli mu darove: zlato, tamjan i smirnu.
– I nama je učiniti što su učinili mudraci. Najprije, ući u kuću. Ta kuća nije vani, nego to je kuća naše duše, naše nade, naše nutrine. U toj kući ćemo prepoznati Krista koji se tu rađa, jer on se rodio u našem srcu, po sakramentima koje primamo u Crkvi. Krist se nastanio u našoj duši i u našem životu“, naglasio je mons. Zgrablić, potaknuvši da uđemo u sebe, u tu kuću, Crkvu, zajednicu koja zna da se tu rađa Bog i da nam tu Bog dolazi ususret. Zatim, trebamo gledati ono što je najvažnije, jer u toj kući ima ugodnoga i neugodnoga, kao što je bilo u štalici gdje se Isus rodio.
– I nama je ne pokolebati se zbog svega što se nalazi u kući, nego gledati u Mariju, Majku Isusovu. Gledati u Crkvu koja je naša majka koja nam daje sakramente koji rađaju Krista u našem životu. Potom, mudraci su pali ničice i poklonili su se Isusu. Pasti ničice znači i stav našeg duha. Kada istinski stojiš pred Bogom, tvoja duša će se sama htjeti pokloniti Bogu, jer ćeš vidjeti njegovu veličinu, dobrotu, ljepotu, sve bogatstvo koje stavlja pred tebe. I tvoja duša će tražiti da se pokloniš Gospodinu svom svojom intimnom, svojim srcem, onim što jesi u svojoj bîti. Da otvoriš svoje srce i u njemu pronađeš darove kojima Gospodina trebaš obdariti“, potaknuo je nadbiskup Zgrablić, naglasivši da do Boga dopire naš duh, naša duša, a ne materija.
– Da bi se dogodio Božić u našoj duši, prinesimo Bogu zlato, tamjan i smirnu. Zlato je naša duša, ono vječno što ostaje, što smo primili od Gospodina. Samo Bogu smijemo darovati našu dušu. Time mu uzvraćamo ono što je on nama darovao, što je vječno i neprolazno. Sve drugo je manje važno.
Istinski vrijedi ono što smo primili od Boga. Jer, ono što smo primili od Boga je vječno i neprolazno. Predajmo Gospodinu u poklonstvu, u istini mu darujmo naše zlato, našu dušu. Darujmo Gospodinu i naš tamjan, to je znak našeg čašćenja Boga, naše molitve. Neka čašćenje zahvati naše srce i našu nutrinu. Neka to ne bude nabrajanje nekih ispraznih riječi. Čast koju Bogu prinosimo ne čini Boga većim i časnijim, nego to čašćenje nama otvara srce da doživimo i vidimo još više Božje ljepote, onoga što Bog jest, da to stavimo u našu nutrinu, da Gospodina zaista vidimo licem u lice, kroz čašćenje, kakav on jest“, poručio je nadbiskup Zgrablić.
No, Gospodin ne traži samo naše zlato i tamjan, „nego i ono što nitko drugi od nas ne traži, štoviše, što nitko od nas niti ne želi. A to je da mu darujemo svoju smirnu, ono što ona označuje, simbolizira“, naglasio je mons. Zgrablić. Podsjetio je da je smirna pomast kojom su se pomazivali pokojnici, kako bi se ublažio neugodan miris mrtvoga tijela. „Smirna označuje našu grešnost, naše slabosti. Gospodin želi da mu i to darujemo. Gospodin želi da i to bude njegovo. Gospodin je i zbog toga došao, da mu možemo i to darovati, da bi nam on uzvratio svojim milosrđem na našu grešnost“, istaknuo je mons. Zgrablić.
Nadbiskup je poželio da Bogojavljenje, Božić koji se rađa u našoj duši, obnovi naš duh i vjeru, da doživimo Gospodina kako nam se daruje, da jača našu nadu koja čini da smo drugačiji, da idemo drugim putem kući. „Neka nam je sretan taj hodočasnički put na putu našeg života“, poručio je mons. Zgrablić.
Na svetkovinu Bogojavljenja započela je i Devetnica ususret svetkovini sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale, tijekom koje će u katedralu hodočastiti vjernici iz jedanaest dekanata Zadarske nadbiskupije.
