U emisiji Tajne svemira urednice Tee Blažević na N1 televiziji, gostovao je Hrvoje Tkalčić, redoviti profesor i voditelj Odsjeka za geofiziku na Australskom nacionalnom Sveučilištu u Canberri.
Najpoznatiji hrvatski seizmolog 2022. godine objavio je knjigu “Potresi: Divovi koji se ponekad bude“, a otkrio je da zajedno s doktorandom i postdoktorandom trenutačno radi na karakterizaciji izvora potresa kod Zagreba i Petrinje.
“Iz zapisa gibanja tla koje se naziva seizmogram mi pokušavamo dobiti uvid o tome kakav fizikalni mehanizam je u žarištu potresa doveo do zračenja energije kojeg su zabilježili seizmografi diljem svijeta. Mi na neki način generiramo teorijske seizmograme i uspoređujemo ih s opaženim seizmogramima, kad uspijemo smanjiti razliku imeđu istih, znači da smo shvatili fizikalni mehanizam u samom žarišu potresa, osim što znamo o kakvoj strukturi se radi. Osim samog žarišta potresa, osim tektonskih sila, osim rasjedne plohe, u kojem smjeru se pomakla stijenska masa, važno je širenje valova kroz strukturu, to je prva informacija koju trebamo imati da bismo znali što se dogodilo u samom žarišu potresa. Moja znanstvena grupa razvila je nekoliko metoda u zadnjih 10 godina, uspjeli samo unaprijediti metode, uzeti u obzir neodređenost u strukturi, neodređenost u samoj fizici potresa, i to nam pomaće dobiti puno bolju sliku. Proučavamo i dva potresa iz Jadranskog mora i nekoliko potresa u Italiji, iz toga se može puno naučiti o samoj tektonici u našem području”
Također je profesor Tkalčić istaknuo da ja svaki potres životinja sama za sebe, svaki je drugačiji zbog specifične geometrije rasjeda, koliko duboko se taj rasjed prostire u zemljinoj koru, je li ravna ploha ili zakrivljena, ima li nepravilnosti, sve je to važno za razumijevanje budućnih potresa.
Predviđanje potresa – da ili ne?!
U počecima razvoja seizmologije osnovna ideja bila je razvoj predviđanja potresa, stoga je Tkalčić komentirao mogućnost predikcije.
“Ja sam optimist, ja mislim da se tom problemu pristupa iz nekoliko različitih smjerova. Jedan od njih je strojno učenje, moglo bi doći do prodora na tom području. Iz nekakvog uzorka od jako puno potresa mogli bismo doznati što može biti predznak u samim podacima, a s druge strane napredujemo i što se tiče tehnologije. Potresi nam pomažu u dobivanju slike unutrašnjosti zemlje. Idemo u tom smjeru dobivanja puno veće rezolucije unutrašnjosti zemlje. Važno nam je shvatiti o kakvoj se rasjednoj plohi radi i kad to shvatimo može ćemo jednog dana imati tehnologiju postavljanja senzora uzduž i poprijeko takvih ploha, koji će nam u realnom vremenu dojavljivati kolika je napetost stijenske mase. Naime, u određenom trenutku nakon dugog djelovanja tektonskih sila, napetost raste i u jednom trenutku dolazi do pucanja i to je potres. Možda ćemo moći postavljati senzore ne samo duž površine, no to nije dovoljno, moramo ih imati u dubini da bismo shvatili gdje će doći do pucanja stijenske mase.”
Sustav ranog upozorenja u Hrvatskoj
“Vjerojatno će Japan ili Kalifornija naprije razviti metodu predviđanja potresa. Važno je imati stručnjake, ne samo modernu tehnologiju. Japan je velika zemlja, ako ste blizu rasjeda, kao što smo mi u Zagrebu, sustav ranog upozorenja ne može puno značiti. Na sreću, u Zagrebu nemamo tako snažne potrese. Možemo se pripremiti na potrese, naučiti živiti s potresima, pametnije graditi. U zemljama gdje ste dovoljno daleko od rasjeda, ima smisla sustav ranog upozorenja, jer možete iz P-valova koji nisu razorni dobiti nekoliko od nekoliko sekundi do pola minute, minutu, i tu ima puno smisla sustav ranog upozorenja”, piše N1.
Pogledajte cijelu emisiju u nastavku…