Hrvatska će na predsjedničkim izborima krajem godine imati osmero kandidata, objavilo je Državno izborno povjerenstvo u ranim poslijepodnevnim satima u srijedu.
Od 11 potencijalnih kandidata, koji su potpise podrške za svoje kandidature predali do utorka u ponoć, 10.000 valjanih potpisa uspjeli su skupiti Zoran Milanović, Dragan Primorac, Marija Selak Raspudić, Ivana Kekin, Miro Bulj, Niko Tokić Kartelo, Tomislav Jonjić i Branka Lozo.
Objavom liste kandidata za predsjedničke izbore, koju na svojim službenim internetskim stranicama objavljuje Državno izborno povjerenstvo, započinje izborna kampanja za osme predsjedničke izbore od hrvatske neovisnosti, piše tportal.
Izborna kampanja završava 27. prosinca u ponoć
Izborna kampanja trajat će do petka 27. prosinca u ponoć, a građani će na izbore izaći 29. prosinca, kada će birališta na teritoriju Hrvatske biti otvorena od 7 do 19 sati.
Ne osvoji li nijedan kandidat natpolovičnu većinu glasova onih koji su pristupili glasanju, drugi krug, u koji idu dva kandidata s najviše osvojenih glasova, održat će se dva tjedna kasnije, u nedjelju 12. siječnja 2025. Svečanu prisegu izabrani će predsjednik dati 18. veljače, nakon čega mu počinje teći petogodišnji mandat.
Među osmero kandidata za predsjednika, koji su uspjeli prikupiti 10.000 potpisa za svoje kandidature, nalazi se aktualni predsjednik, bivši predsjednički kandidat, nekoliko aktivnih saborskih zastupnika te nekoliko javnosti manje poznatih političara.
Zoran Milanović – mandat prepun kontroverzi i sukoba
Prema anketama, u drugi krug sigurno ulazi aktualni predsjednik RH Zoran Milanović te je na ovim, kao i na prethodnim izborima, kada je pobijedio HDZ-ovu Kolindu Grabar Kitarović, kandidat najjače oporbene stranke SDP-a. Tijekom svoje duge političke karijere bio je i premijer od 2011. do 2016., a aktualni mandat na Pantovčaku obilježen mu je kontroverzama i konstantnim svađama, posebno s premijerom Andrejom Plenkovićem te s bivšim ministrom obrane Marijem Banožićem. Zbog tih zategnutih odnosa najviše trpe diplomacija, pa već godinama nisu imenovani novi veleposlanici u mnogim državama, i vojska, u kojoj se imenovanja najviših vojnih dužnosnika donose u zadnji čas ili čak poslije isteka roka, kao što je to bio slučaj s načelnikom Glavnog stožera ili ravnateljem Vojne sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA), što unosi nesigurnost i podjele.
Pamti se i njegov ‘obračun’ sa saborskim zastupnicama Marijanom Puljak i Dalijom Orešković, koje je nazvao narikačama zato što su ga prozivale zbog uživanja u klubu tadašnjeg šefa Janafa Dragana Kovačevića u zagrebačkoj Slovenskoj ulici kada su zbog mjera borbe protiv covida bila zabranjena okupljanja takve vrste. Zaiskrilo je i oko izbora predsjednika Vrhovnog suda, kada je, mimo zakonom predviđene procedure, predložio Zlatu Đurđević.
Ustavni sud nije previše volio ni prije, ali ti su zategnuti odnosi prerasli u otvoreni rat kada mu je zabranjena kandidatura na parlamentarnim izborima, na kojima se htio natjecati dok obnaša dužnost predsjednika države. Sukob je nedavno kulminirao time što je optužio ustavne suce za ‘najveći udar na ustavni poredak i demokraciju’ zato što su, protuustavno, sami sebi produžili mandat koji im je istjecao, a prije nego što je Sabor izabrao novih deset sudaca.
Pobijedi li na ovim izborima, prekinut će niz ‘jednomandatnih’ predsjednika Ive Josipovića i Kolinde Grabar Kitarović, jer oni nisu uspjeli izboriti drugi mandat.
Dragan Primorac – ‘čovjek bez afera’ s tri afere
HDZ-ov kandidat i bivši ministar znanosti u vladi Ive Sanadera odlučio je uspješnu znanstveno-poslovnu karijeru zamijeniti predsjedničkom, a ankete ga zasad stavljaju na drugo mjesto u prvom krugu, ali mu ne daju šanse za pobjedu nad Milanovićem u drugom krugu. No kakav će točno biti rezultat, tek nam ostaje vidjeti.
Primorčeva kandidatura nije krenula baš najbolje jer se, iako se pokušao predstaviti kao ‘čovjek bez afera koji će biti predsjednik bez afera’, u danima nakon njene objave otkrilo nekoliko afera u kojima je bio glavni akter. Otkrilo se tako da je kao ministar usmeno dogovorio preuređenje zgrade Ministarstva, iza čega je državi ostao milijunski dug, a i sporna kupovina stana u Splitu, prilikom čega je njegova majka dobila popust zato što je stan bio opterećen stanarom – njezinim sinom Draganom Primorcem. Nije baš ni sasvim jasno njegovo pozivanje na dragovoljački status. Naime ustvrdio je da je stvarao Hrvatsku kao dragovoljac, no kasnije je rekao da se uključio u rat 1990., a ne 1991., ali da se za to nije mogao dobiti status dragovoljca.
Primorac sve te afere odbacuje i najavljuje pobjedu, a u DIP je donio najviše potpisa od ovogodišnjih kandidata, nešto manje od 110.000 njih. Valja napomenuti da se već jednom okušao na predsjedničkim izborima, 2009., kada se kandidirao protivno volji HDZ-a, zbog čega je bio izbačen iz stranke. Tada je za kandidaturu skupio 35.000 potpisa dok je službeni HDZ-ov kandidat Andrija Hebrang u DIP tada donio više od 140.000 potpisa.
Primorac je na tim izborima bio šesti u prvom krugu, s osvojenih nešto manje od šest posto glasova, a Hebrang je bio treći s 12 posto i to mu nikad nije oprostio jer bi zbrajanjem glasova, koji su očito svi došli iz HDZ-ova biračkog tijela, preskočio 14,8 posto, koliko je osvojio Milan Bandić, i ušao u drugi krug.
Marija Selak Raspudić – bez stranačke potpore
Bivša saborska zastupnica Mosta odlučila se za samostalnu kandidaturu, a razlozi ‘rastanka’ nje i njezina supruga Nine Raspudića s mostovcima nisu u potpunosti razjašnjeni, no čini se da je puklo oko podjele eventualne fotelje na europskim izborima. Njezinu snagu pokazuje činjenica da, iako nastupa samostalno i bez ijedne stranke i stranačke infrastrukture, u anketama kotira kao treća najjača kandidatkinja, a predviđa joj se osvajanje desetak posto glasova.
Riječ je o aktivnoj saborskoj zastupnici koja se predstavlja kao ‘jedina kandidatkinja koja može pobijediti Zorana Milanovića’, iako ankete ni njoj u eventualnom srazu u drugom krugu ne daju šansu za pobjedu nad aktualnim predsjednikom. Kontroverzu na desnici izazvala je svojim stavom da je pobačaj temeljno pravo žene, pa je čak i tadašnji kolega iz Mostova kluba Marin Miletić imao potrebu naglasiti da se pogrešno izrazila jer je Most ‘za život’, no ona od svog stava nije odustala.
Ova političarka, filozofkinja i bioetičarka žestoka je kritičarka onoga što smatra nepravednim, a podjednako je napadala i predsjednika RH i premijera zbog njihovih prepucavanja zbog kojih trpe državne institucije. Simpatije dijela javnosti stekla je autentičnošću konzervativne političarke odmaknute od zadrtosti ekstremne desnice. Zalaže se za jačanje predsjedničkih ovlasti u smislu mogućnosti stavljanja veta na zakone, kao i za izuzimanje vojske iz politikantskih rasprava i prepucavanja.
Ivana Kekin – na krilima uspjeha Možemo!
Kandidatkinja Možemo!, na krilima relativnog uspjeha te stranke na državnoj razini, kao i pobjede na zadnjim lokalnim izborima u Zagrebu, po anketama kotira na dobrom četvrtom mjestu, a predviđa joj se osvajanje nešto manje od deset posto glasova. Aktivna je kao saborska zastupnica i žestoka kritičarka vladajućih.
Da je jedna od najjačih političarki koje ima Možemo!, pokazalo se na ovogodišnjim izborima za Europski parlament, na kojima je, iako je bila zadnja na listi, osvojila najviše preferencijalnih glasova (11.295), no sukladno unutarstranačkom dogovoru u Bruxelles je otišao Gordan Bosanac, nositelj liste.
Kekin je po struci psihijatrica i zaposlena je u KBC-u Zagreb, a u Saboru je od 2021. godine. Saborskom zastupnicom postala je kao zamjena Radi Borić te je u tri godine postala javno prepoznatljiva po svojoj kritici privatizacije zdravstva te govorima na temu opasnosti ovisnosti o kockanju, u sklopu kojih je žestoko napadala činjenicu da se kladionice i automat-klubovi nalaze u neposrednoj blizini škola širom Hrvatske.
Miro Bulj – kontroverzan, ali živopisan
Jedan od najživopisnijih, ali i najkontroverznijih likova u kampanji zacijelo je Mostov Miro Bulj. Gradonačelnik Sinja i saborski zastupnik poznat je po svojim izravnim, ‘sirovim’, populističkim izjavama i govorima, koji su mu i donijeli popularnost, a uvijek je isticao da je prije političke karijere bio aktivist koji je često prosvjedovao, primjerice zbog tvornice konca Dalmatinka Sinj i zatvaranja sinjskog rodilišta. Zbog svojeg aktivizma često je bio tužen i mnogo puta završio je na sudu, a kako je i sam priznao, privodila ga je i policija.
Dragovoljac je Domovinskog rata te je prije više od 20 godina bio alkarski momak, no već se dulje vrijeme nalazi u sukobu s upravom Viteškog alkarskog društva, a meta njegovih političkih napada najčešće je HDZ, iako je tu stranku, s ostalim zastupnicima izabranima na listi Mosta, dvaput doveo na vlast.
Kao kontroverzan se pokazao u epidemiji covida u Hrvatskoj, kada se nije htio pridržavati mjera, pa je tako na Alku pustio dvostruko više osoba nego što je bilo predviđeno, a organizirao je i doček Nove godine bez ikakvih zaštitnih mjera. Poznat je po tome što je najavio organiziranje seoskih straža koje bi trebale pomagati policiji da hvata migrante, za koje je rekao da su polovica njih teroristi, a početkom rujna ove godine izazvao je buru zabranivši izložbu u Sinju samo zato što ju je financiralo Srpsko narodno vijeće.
Iako ga ankete svrstavaju na peto mjesto, najavio je, ako bi kojim čudom postao predsjednik RH, pokretanje pet referenduma, a s obzirom na to da bi većina bila neprovediva ili moguće i protuustavna, pretpostavlja se da je to samo njegov način da privuče pažnju javnosti. Pet najavljenih referenduma odnose se na: 1. slanje vojske na granicu RH, 2. zaustavljanje poreza na nekretnine, 3. zabranu financiranja svih medija i organizacija koji ne poštuju Deklaraciju o Domovinskom ratu, 4. ograničenje mandata manjinskim zastupnicima i 5. zabranu rodne ideologije u školama i vrtićima.
Branka Lozo – zaustavila bi ‘Srpski svijet’
Grupu kandidata čiji uspjeh na izborima ankete predviđaju na oko jedan posto ili manje, čime su im šanse za ulazak u drugi krug de facto nikakve, predvodi kandidatkinja stranke DOMiNO (Dom i nacionalno okupljanje) Branka Lozo. Riječ je o znanstvenici i profesorici na Grafičkom fakultetu u Zagrebu te članici predsjedništva stranke koja ju je kandidirala. Prije osnivanja stranke bila je članica predsjedništva Domovinskog pokreta, iz kojega je raskolom i nastao DOMiNO.
Kritizira Milanovića i Plenkovića zbog izostanka komunikacije te naglašava da se, ako Milanović ostane predsjednikom, to neće promijeniti. Zato kaže da je Hrvatskoj potrebna nova predsjednica. Najavljuje da bi, u slučaju izborne pobjede, uspostavila kvalitetnije vanjskopolitičke odnose, a svojim zadatkom smatra zaustavljanje politike ‘Srpskog svijeta’, za koji kaže da su se ‘njegovi pipci već razgranali po Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, pa i Hrvatskoj’.
Navodi da bi vodila brigu o hrvatskom narodu u BiH, borila se protiv rodne ideologije te ujedno bila glas poljoprivrednika ugroženih agresivnim zelenim politikama.
Tomislav Jonjić – za dvodomni Sabor
Ovaj odvjetnik, diplomat, publicist i političar bio je sudionik Domovinskog rata, a u prvoj polovici 1990-ih radio je kao ugovorni diplomat u veleposlanstvu u glavnom gradu Švicarske, Bernu, nakon čega je dvije godine bio savjetnik za međunarodne odnose u Uredu za međunarodne odnose MUP-a. Tijekom odvjetničke karijere, među ostalim, kao glavni branitelj branio je Paška Ljubičića i Valentina Ćorića u procesima protiv njih na Haškom sudu. Godine 2017. izabran je za zastupnika u zagrebačkoj Gradskoj skupštini na listi Brune Esih, a bio je i jedan od osnivača stranke Neovisni za Hrvatsku.
Iz objavljenog programa vidljivo je da se zalaže za reforme Ustava, političkog sustava i izbornog zakonodavstva, kao i za dvodomni Sabor, gdje bi Zastupnički dom imao 81 zastupnika, a drugi dom 51, s time da u njega ‘Hrvati iz BiH biraju 16 zastupnika, Hrvati iz Srbije 4, Hrvati iz Crne Gore 2, Hrvati iz Slovenije 1, Hrvati iz drugih europskih zemalja 10, Hrvati iz prekomorskih zemalja 10, a nacionalne manjine (sadašnjih) 8 zastupnika’.
Niko Tokić Kartelo – za utrku se spremao tri godine
Kao nezavisni kandidat poručuje da se za predsjedničku utrku spremao tri godine, a naglašava da kao poduzetnik puni hrvatski proračun, dok ga drugi prazne. Tokić Kartelo je vlasnik tri tvrtke, a među njima je Furnir drvni centar, u kojima je zaposleno oko sto radnika. U kampanji se, kako kaže, neće baviti ideološkim pitanjima, nego će se fokusirati na pokazivanje svih ovlasti predsjednika za koje smatra da su ključne za smanjenje političke i ekonomske krize u državi.
U svom programu navodi da želi društvo u kojem će se varalice kažnjavati, a vrijedni ljudi nagrađivati. Osim toga, želi osloboditi zarobljeno društvo i zarobljenu državu te da svaki čovjek ostvari svoje pune potencijale u domovini. Navodi također da želi ‘mladima omogućiti da bez okova prošlosti stvaraju novi sustav, fokusiran na sadašnjost i budućnost, ali učeći iz prošlosti’. Naglašava da se političari trebaju ispričati mladima jer su opustošili državu i protjerali ih iz domovine, analizirao je tportal.
Pitamo vas u nastavku za koga bi glasali – kandidate smo posložili abecednim redom.
