Hrvatski redatelj Nebojša Slijepčević postigao je veliki uspjeh na 37. ceremoniji dodjela Europskih filmskih nagrada (EFA) u švicarskom gradu Luzernu. Primio je nagradu za najbolji europski kratki film, piše Index.
Slijepčevićev film Čovjek koji nije mogao šutjeti temeljen je na istinitom događaju iz rata u BiH, kada su u veljači 1993. pripadnici paravojnih postrojbi bosanskih Srba prisilno zaustavili vlak koji je prometovao između Beograda i Bara. Učinili su to u malom mjestu Štrpci, jedinoj postaji na kratkom dijelu pruge koja prolazi teritorijem BiH i pritom u vlaku tražili osobe s muslimanskim imenima i prezimenima kako bi ih odveli i ubili.
Jedina osoba iz cijelog vlaka koja se tome usprotivila bio je Tomo Buzov, Hrvat koji je živio u Beogradu kao umirovljeni časnik bivše JNA. Buzova su zbog toga pripadnici srpske paravojske također skinuli s vlaka i odveli ga te su ga ubili, kao i muslimane koje je pokušao zaštititi. Svojom je žrtvom ipak uspio zaštititi jednog od suputnika. Uz Buzova, ubijeno je 18 drugih putnika.
pratite besplatno naše kanale
- Važne vijesti odmah na mobitel
- Ekskluzivni sadržaj
- Bez spama - samo bitno
- Najvažnije vijesti dana
- Interaktivne ankete
- Vijesti izravno u inbox
Iako je pokojni Buzov središnji junak ove drame, ona je filmski ispričana iz kuta jednog od putnika, kojega glumi Goran Bogdan, koji nije imao hrabrosti otvoreno stati u zaštitu nekih od suputnika, iako je bio svjestan kakav se zločin prema njima čini.
“Oduševljen sam, nisam vjerovao da možemo dobiti dvije velike nagrade u jednoj godini. S tim da je ovo posebna nagrada jer ju dodjeljuje struka. Jako sam sretan što su europski glasači prepoznali i nagradili film o čovjeku kojem je humanost i ljudska solidarnost bila ispred nacije ili religije. Mislim da to nije samo pohvala našem filmu, nego i odraz vremena u kojem živimo”, izjavio je nakon primanja nagrade.
Inače, za Čovjeka koji nije mogao šutjeti Nebojša je već dobio Zlatnu palmu na ovogodišnjem festivalu u Cannesu.
Nakon tog uspjeha pojasnio je kako mu je film koji traje tek 14 minuta bio posebno izazovan u tehničkom smislu jer ga je želio snimiti tehnikom iz 90-ih godina kako bi sličio na autentični dokumentarac.
