Žena s nasipa koja je za sobom ostavila dvoje maloljetne djece jedna je od 18 žena koje su izgubile život ove godine – zato što su žene!
Bivši partner (48) čekao je 6. svibnja u travi na zagrebačkom nasipu majku dvoje djece koja ga je ostavila. Sa sobom je u “šetnju” ponio nož. Prerezao joj je vrat “u samoobrani”. Sam se prijavio policiji i ispričao svoju verziju priče u kojoj ga je ona napala. Žena koja je za sobom ostavila dvoje maloljetne djece jedna je od 18 žena koje su izgubile život ove godine – zato što su žene!
Iako će službene brojke femicida biti objavljene tek na kraju prvog tromjesečja, brojati znaju i mediji i pučka pravobraniteljica Višnja Ljubičić i Dunja Bonacci Skenderović, stručnjakinja za suzbijanje nasilja protiv žena i autorica analize “Ili moja ili ničija”.
Jedan od zadnjih slučajeva dogodio se 4. prosinca. Policija je dobila dojavu o pucnjavi. Stigavši na mjesto zločina, pronašli su tijela muškarca i žene na širem području Lepoglave. Muškarac u ranim pedesetim godinama ubio je suprugu, a potom i sebe. Motiv je bila ljubomora. Navodno je u trenutku ubojstva u kući bila i kći ubijene i ubojice, ali uspjela je pobjeći.
Tjedan dana ranije na zagrebačkom Črnomercu, stariji muškarac ubio je ženu koja je stanovala kod njega… I tako dalje…
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić rekla je za Danas.hr kako ne vodi službenu statistiku kaznenih ubojstava žena i obiteljskog nasilja već se oslanja na podatke tijela koje vode takve statistike, prvenstveno MUP-a.
“Službene podatke imat ćemo tek sljedeće godine”, objasnila je. Međutim, pravobraniteljica samoinicijativno prati statistiku putem medija, ali i zaprimljenih pritužbi građana i građanki te ih verificira sa službenim podacima.
Prema neslužbenim podacima, od početka godine do sada ubijeno je ili s rodno utemeljenim nasiljem smrtno stradalo ukupno 18 žena. Od te brojke njih sedam spadaju u kategoriju partnerskih femicida, u kategoriji obiteljskog nasilja je pet ubijenih žena. Četiri su ubili vlastiti sinovi i jednu je ubio zet. U kategoriji indirektnog femicida je smrtno stradalo šest žena.
Podsjetimo, u staračkom domu u Daruvaru došlo je do masovne pucnjave u srpnju u kojoj je počinitelj osim svoje majke ubio još pet žena. Jedna žena ubijena je u Zagrebu.
Među ubijenim ženama u kategoriji partnerskih femicida jedna strana državljanka smrtno je stradala jer ju je suprug, također strani državljanin napustio u uvjetima u kojima je bilo razumno pretpostaviti da će smrtno stradati. Međutim, na kraju nije optužen za ubojstvo već za napuštanje nemoćne osobe u prilikama koje su opasne za život.
Vesna Ljubičić kaže da se već može zaključiti da trendovi ne odstupaju od prethodnih godina, a što se tiče ubojstva žena, pogoršali su se. U razdoblju od osam godina, broj kaznenih djela među bliskim osobama se učetverostručio. Dok smo 2015. godine imali smo nešto preko 2000 evidentiranih djela, 2023. ih je bilo 8000.
S druge strane, broj nasilničkih ponašanja u obitelji u istom razdoblju se prepolovio sa skoro 14 tisuća u 2015. godini na ispod 8000 u 2023. godini.
Prvi puta otkad pravobraniteljica pravi statističke podatke, broj kaznenih djela pretekao je broj prekršajnih. Prekršaja u obitelji je bilo 7675, a kaznenih djela među bliskim osobama 8460.
Što se tiče metoda suzbijanja rodno utemeljenih nasilničkih ponašanja, Ljubičić smatra da represivne mjere i metode predstavljaju kratkoročna rješenja s vrlo ograničenim učinkom, a nerijetko i kontra učinkom jer se isključivo bave posljedicom nasilja.
“Višegodišnji trend pada broja prijavljenih počinitelja i broja žrtava nasilja u obitelji u području kaznenopravne zaštite, uz višegodišnji i kontinuirani porast slučajeva u području kaznenopravne zaštite, upućuje na zaključak na koji godinama upozoravamo, a to je da naš sustav borbe protiv nasilja prema ženama i u obitelji zapravo nije ustrojen na način da učinkovito adresira i uklanja uzroke nasilja kroz prevenciju, edukaciju i obrazovanje, već se isključivo oslanja na adresiranje posljedica nasilja kroz penalnu politiku i kažnjavanje”, navela je i dodala:
“Za razliku od represije, svi oblici obrazovanja i edukacije, odnosno preventivnog rada, uključujući i dugotrajne terapijske te resocijalizacijske procese s počiniteljima, predstavljaju kvalitetnija i dugoročnija rješenja jer se bave uzrocima, a ne posljedicama nasilja te su stoga garant uspješnijeg suzbijanja, ali i iskorjenjivanja ove vrste nasilja od isključivo represijske politike kakvoj danas uglavnom svjedočimo”, naglasila je.
Prevencija i obrazovanje moraju biti temelji borbe protiv rodno utemeljenog nasilja, na to nas obvezuje i Istanbulska konvencija. Potrebne su nam strukturalne promjene kako bi preokrenuli negativne trendove. Moramo se početi baviti uzrocima nasilja i njih učinkovito adresirati i otklanjati, a ne isključivo posljedicama. Kada se bavite samo posljedicama nasilja kroz kažnjavanje, nasilje buja i postaje sve brutalnije jer se nasilnički obrasci ne otklanjaju i ne suzbijaju.
“Prevencija nije jedan, dva ili više projekata, nije jedna dvije ili tri edukacije, prevencija je opredjeljenje cijelog društva prema principima i načelima koji jačaju temelje ravnopravnosti spolova. To je dugotrajan proces koji mora duboko prodrijeti u obrazovne institucije i sve pore društvenog života. To su koraci koji nam nedostaju. Mi prevenciju shvaćamo parcijalno, projektno i ad-hoc. A to nije prevencija, to je u najboljem smislu – krpanje rupa”, dodala je.
Prevencija je također i shvaćanje da je femicid najpredvidljivije ubojstvo koje ima svoju dinamiku, obrasce i okidače i koji se više manje uvijek ponavljaju. Prisilna kontrola, ljubomora, prijetnje, alkoholizam, posjedovanje oružja, i kao krunski okidač, odluka žene da prekine nasilničku vezu, da ostavi nasilnika trebali bi biti temeljni alarmi za hitnu reakciju svih nadležnih tijela. Pravobraniteljica kroz tijelo Femicide Watch i preporuke koje proizlaze iz dubinskih analiza svakog pojedinog slučaja ubojstva, policiji jasno ukazuje gdje su i kad točno pogriješili u svojim intervencijama i procjenama te koliko je zapravo lako priječiti svako ubojstvo ženske osobe ako razumijete mehanizme i obrasce koji dovode do njega, jer oni su skoro uvijek isti.
Kada se nasilje pokušava riješiti jedino kažnjavanjem, ono rezultira ogromnim brojem slučajeva i ekstremno blagim kaznama. Međutim, kada efektivno otklanjate uzroke nasilja kroz obrazovanje, edukaciju i učinkovitu prevenciju, kažnjavanje se zapravo koncentrira na brzinu i pravednost, odnosno kazna postaje brza i učinkovita i u okvirima zakonskih maksimuma, a ne minimuma i, što je bitnije, odvraćajuća. To je ujedno i definicija politike nulte tolerancije na rodno utemeljeno nasilje za koju se naša država opredijelila.
Dunja Bonnaci Skenderović, stručnjakinja za suzbijanje nasilja protiv žena naglasila je da je u 13 femicida ubijeno 18 žena. Što se tiče usporedbe s drugim zemljama EU, nije moguće doći do podataka jer ne postoji centralno mjesto gdje su te statistike dostupne.
“Generalno gledajući, prema zadnjem izvješću UNODC-a o femicidu za 2023. godinu, Europa ima procijenjenu stopu femicida od 0,6 na 100.000 žena koju je Hrvatska ove godine premašila. Naime, stopa femicida za Hrvatsku na 100.000 žena iznosi 0,9”, objasnila je. Što se tiče motiva femicida. Bonacci smatra:
“Kada se radi o intimnom partnerskom femicidu, na koji sam se ja primarno fokusirala u svojoj analizi ‘Ili moja ili ničija’, motiv je spoznaja da je veza gotova i da se partnerica ili supruga nikada se neće vratiti zlostavljaču. Na taj način on je izgubio kontrolu nad njezinim životom te je zbog toga odlučuje ubiti. Dakle ljubomora nije motiv femicida, ljubomora je sredstvo uspostave kontrole nad partnericom i/ili suprugom. Gubitak kontrole nad životom žrtve je motiv”, dodala je. Poslala je i poruku i što mi kao društvo možemo napraviti:
“Femicid je namjerno i planirano ubojstvo žene zbog njezinog spola. Budući da femicid ima svoj obrazac i dinamiku, on je ujedno i lako sprječiv, posebice kada se radi o intimnom partnerskom femicidu. Društvo mora postati svjesno da nasilje nad nije prihvatljivo. Tek kada toga postane svjesno moći će se neke stvari mijenjati”, kaže. Iako se žene stalno podsjeća da imaju zaštitu institucija, pitali smo Bonnaci je li to doista tako.
“Ako gledamo s aspekta femicida, rekla bih da je kod sprječavanja intimnih partnerskih femicida došlo do brojnih propusta institucija. Dakle institucije često vide i tretiraju intimno partnersko nasilje kao incident, ne poznaju kontinuum nasilja koji se događa u intimnim partnerskim vezama, ne reagiraju na vrijeme, ne odmjeravaju adekvatne kazne za počinitelje. Također, kod slučajeva femicida gdje je žrtva prijavila prijetnje smrću i/ili uhođenje, institucije to nisu prepoznale kao alarm za uzbunu. Naime, uhođenje i prijetnje smrću su visoko na ljestvici rizika femicida. Dakle, institucije moraju dobiti sustavnu edukaciju o problematici nasilja nad ženama, obrascima koji ukazuju na femicid kao i dinamici femicida”, zaključila je Bonnaci.
