Hrvatska književnost ima bogatu i raznoliku tradiciju koja odražava povijesne, kulturne i društvene promjene kroz stoljeća. Razvijala se u dodiru s različitim utjecajima, ali i oblikovala vlastiti identitet. Hrvatski književnici u Njemačkoj značajan su dio tog identiteta, ali i toliko spominjanog mosta između Hrvatske i njezinog iseljeništva, u ovom slučaju s njemačkog govornog područja.
Njihova djela odražavaju iskustvo migracije, iseljeništva, identiteta i interkulturalnih razmjena. Hrvatski pisci koji djeluju u Njemačkoj, njihov položaj u inozemstvu te njihove veze s matičnom hrvatskom kulturom i književnošću bili su tema ovogodišnjeg VI. Svjetskog festivala hrvatske književnosti koji je u studenom održan u Zagrebu u organizaciji Hrvatske kulturne zaklade na čelu sa Stjepanom Šešeljem i u suradnji s Maticom hrvatskom, Hrvatskom maticom iseljenika i Društvom hrvatskih književnika.
Suvremeni hrvatski književnik, pjesnik, dramski pisac i prozaik Stjepan Šešelj, u ime organizacijskog povjerenstva, istaknuo je važnost povezivanja književnika iz domovine i iseljeništva. Naglasio je kako zajedništvo i suradnja među hrvatskim autorima diljem svijeta obogaćuju hrvatsku književnu baštinu.
U ime Matice hrvatske Đuro Vidmarović istaknuo je značaj donošenja Zakona o hrvatskom jeziku te važnost institucionalnog povezivanja svih Hrvata, čemu značajan doprinos daje Svjetski festival hrvatske književnosti.
Željka Lovrenčić, govoreći u ime Društva hrvatskih književnika, najavila je obilježavanje 125. obljetnice osnutka ove važne institucije. Pritom je istaknuto kako epitet “hrvatski književnik” nadilazi granice mjesta prebivališta ili jezika na kojem književnik stvara, naglašavajući univerzalnost i snagu hrvatske književne zajednice.
O književnicima u hrvatskom iseljeništvu govorio je i Milan Bošnjak, savjetnik s posebnim položajem za pitanja hrvatske nacionalne manjine u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Bošnjak je posebnu pozornost između ostalog obratio i na terakciju hrvatske i njemačke književne kulture.
– Važno je znati da su sve kulture u kontaktu i da zatvorenost u jedan kulturni krug nužno je znati da to vodi do zatvaranja razvoja neke kulture. Ako je komunikacija jednostrana, to se može smatrati negativnom komunikacijom pri čemu se kulturna svojstva jedne kulture nameću onoj druge kulture, rekao je Bošnjak.
Bošnjak je istaknuo kako književnici koji djeluju izvan Hrvatske rade, možda i najvažniju ulogu književno-kulturnoj razmjeni zato što je njihova pozicija na toj granici.
– Oni participiraju barem u dvije kulture, a često u više njih i daju doprinos barem dvijema kulturama, rekao je Milan Bošnjak.
Ove poruke potvrđuju važnost hrvatskog jezika i književnosti kao mostova koji spajaju zajednice i čuvaju kulturni identitet.
Na Festivalu književnosti govorili su Marijana Dokoza, Nikola Benčić, Petar Tyran, Robert Hajszan, Herbert Gassner, Gabriele Blascetta, Francesca Sammartino, Vesna Ljubić Sammartino, Ivan Baković, fra Luka Marković.
Književnica i urednica Fenix-magazina Marijana Dokoza je govorila o položaju hrvatskih književnika iz iseljeništva u domovini te je kazala kako književnicima danas nije nimalo lako povezati se s matičnom domovinom. Štovište, ponekad im je lakše izdati svoja književna djela u zemljama u kojima djeluju nego u svojoj domovini. – U tome uvelike ulogu igraju izdavači i mediji, pa i organizatori sajamskih događanja, rekla je Marijana Dokoza.
Podsjetila je na jednu izjavu hrvatske autorice koja piše na njemačkom jeziku Ružice Kanitz, a koja je kazala kako su za njena djela više zainteresirani Nijemci i njemački čitatelji nego Hrvati.
– Ružica Kanitz piše na njemačkom jeziku, piše o životu migranta i problemima s kojima se susreću tuđinci u Njemačkoj, pa bi hrvatski izdavači i Hrvati općenito trebali biti zainteresirani za tu problematiku, rekla je Marijana Dokoza.
Istaknula je problem s kojim se susreću gotovo svi pisci, a to nije pisanje već izdavašto.
Često se u Hrvatskoj stvara dojam da hrvatski pisci koji žive i stvaraju u Njemačkoj imaju veće mogućnosti nego oni u domovini. Međutim, stvarnost je drugačija. Premda se čini da su nam svijet i prilike zahvaljujući internetu bliži nego ikada, uvriježeno je mišljenje da su financijske mogućnosti u inozemstvu bolje, pa samim time i pristup izdavanju knjiga lak.
– Primjerice, ja sam objavila osam knjiga, među kojima je roman na njemačkom jeziku te roman Njegova žena, koji je preveden na engleski jezik i nalazi se na američkom tržištu, a u tijeku je prijevod na talijanski jezik. Uspjeh nije rezultat mjesta gdje stvarate, već vjere u vlastiti rad i podrške onih koji prepoznaju vrijednost vaše priče, a u ovom slučaju su to bili moji izdavači koji su vjerovali u mene više nego ja sama. Puno je autora u hrvatskom iseljeništvu, a vjerujem i u domovini, talentiranih autora čiji glas se ne čuje jer nemaju podršku. Stoga su događaji kao što je ovaj Festival od iznimnog značaja jer su potrebni kako bi se glas književnika čuo i u domovini, rekla je Marijana Dokoza.
Zanimljivo izlaganje imao je i hrvatski književnik, publicist, društveni djelatnik koji je više od 40 godina bio glavni urednik tjednika “Hrvatske novine” iz Beča Petar Tyran.
Gradišćanskohrvatski književnici: Glasovi koji prelaze granice
– Gradišćanskohrvatska narodnost oduvijek je imala književnike i pjesnike, stvaratelje koji su svojim djelima čuvali jezik i kulturu. I dalje ih ima. No, mnogi od njih ostali su nepoznati, jer su odletjeli predaleko od svoga gnijezda. Njihov glas, često izgubljen u novim domovinama gdje su se nastanili, polako je utihnuo, ponekad zbog nedostatka onih koji bi ih razumijeli. Njihove glasove i stihove pronašli smo među gradišćanskim Hrvatima ne samo u Austriji, već iu Mađarskoj, Slovačkoj, Moravskoj te kod naše braće u talijanskom Moliseu, rekao je Petar Tyran.
Gradišćanskohrvatski jezik u sebi nosi bogatstvo hrvatskog jezičnog nasljeđa, ujedinjujući prije svega čakavsku, ali i kajkavsku granu hrvatskoga jezičnog stabla, dok se njegov utjecaj proteže i na jug Gradišća.
– Ova se raznolikost odražava u zbirci „Rušimo granice“. Iako je gradišćanskohrvatski standardiziran na temeljima čakavske varijante te većina suvremenih pjesnika i književnika piše na tom normiranom jeziku, u ovoj zbirci odlučili smo ostaviti izvorni idiom pojedinim “slavujima”. Time nismo samo dokumentirali jezičnu raznolikost ovog malog, ali bogatog gradišćanskohrvatskog roda, već smo čuvali dušu pjesama i pjesnika. Njihov jezik postaje spomenik njihovim selima, rodnom kraju i svim Hrvatima i Hrvatima koji u ovom području žive već gotovo pola tisućljeća. Ova zbirka slavi ne samo jezik nego i zajedničku povijest i kulturu Hrvata i Hrvatica koji već 500 godina žive u Gradišćum, rekao je Petar Tyran.
Književna izlaganja Festivala odvijala su se na nekoliko lokacija, uključujući prostorije Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika i izletište Stara škola u Svetom Križu Začretju. Sva tri dana rasprave su bavile izazovima očuvanja hrvatskog identiteta i kulturne povezanosti u iseljeništvu, kao i promicanjem književnih djela nastalih izvan Hrvatske.
Marija Lovrić Holenda
