Vezano uz kazne i kažnjavanje kršitelja prometnih propisa, stvari su uvijek relativne, ovisno o tome s čije se točke gleda. Svakom vozaču čini se da je prestrogo kažnjen i upire i osobnim angažmanom ali i svim silama i prigovorima i žalbama, svime što mu stoji na raspolaganju kako bi se ta kazna smanjila ako je ikako moguće. Najbolje bi je bilo izbjeći, no kad ne ide, neka bude što manja i što bezbolnija. S druge strane kada se dogode teške prometne nesreće sa smrtno stradalima i teško ozlijeđenima, osobito ako su ih uzrokovali općepoznati kršitelji prometnih propisa, ponavljači dobro znani lokalnoj sredini, jednoglasnoj u stavu kako je tek pitanje dana kad će taj i takav nekog ubiti divljačkom vožnjom, javnost poludi. Je li trebalo čekati da se zlo dogodi i je li se što moglo napraviti da se spriječi? Svi tada vape za strožim kaznama, donosi Revija HAK.
Premda se uz pojam proteka vremena nužno veže riječ zaborav, pa tako kad se sudski postupak zbog teškog kršenja prometnih propisa razvuče, sklizne iz kolektivne memorije sjećanje na nesreću, no nemir javnosti opetovano se javi kada počiniteljima vozačima, bude izrečena po njenom sudu, odveć blaga, gotovo zanemariva kazna. Zanemariva u odnosu na počinjeno djelo. Srećom po počinitelje, nije javnost ta koja presude donosi, budući da bi nemali broj počinitelja bio izložen linču u najgoroj maniri pećinskih, primitivnih obračuna s tragičnim završetkom. Međutim, vjerovali ili ne postoji netko kome je u ovoj zemlji u opisu posla da za kršitelje prometnih propisa traži strožu, veću kaznu od izrečene, ako ima osnove. Kada je riječ o kaznenim djelima ta uloga dodjeljena je državnom odvjetniku to vrijedi dakako i za kazneno djelo izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu i kazneno djelo nepružanje pomoći. Znate već o čemu se radi u takvim slučajevima, alkoholizirani vozač, brzina iznad ograničenja, nalet na pješaka, njegove teške tjelesne ozljede i najgore od svega, izostanak ljudskosti, nepružanje pomoći čovjeku na koga se naletjelo. Pijan, žestok, brz zgaziš čovjeka i produžiš dalje, hitajući svom odredištu! A ovaj nesretnik ostane tako polomljen na asfaltu s ozljedama koje će ga pratiti čitav život u bolnom podsjećanju na nemili događaj.
Što reći o takvom kršitelju prometnih propisa, ništa! Pustiti institucije da rade i odrade svoj posao. Utvrde krivnju odgovornog i donesu odgovarajuću presudu s adekvatnom kaznom, sve po zakonu! Po zakonu i u skladu sa zakonom je i tražiti težu i strožu kaznu od one počinitelju izrečene. Kako stvari stoje i da za vjeru u institucije u kojima zaista radi većina krajnje profesionalnih i odgovornih ljudi ima prostora, zorno pokazuje presuda Županijskog suda u Osijeku Kž-369/2024-4 od 29. 8. 2024.
Naime, nije sporno kako Kazneni zakon daje sudu mogućnost da izrečenu novčanu kaznu u iznosu manjem od tristo šezdeset dnevnih iznosa ili kaznu zatvora u trajanju manjem od jedne godine zamijeni radom za opće dobro. Rad za opće dobro izvršava se dakako, bez naknade! No znate li koliko vrijede dva sata rada za opće dobro? Uostalom znate li koliko vrijede dva sata vašeg rada, neporočne, neosuđene, osobe u radnom odnosu u struci? Možda da, možda ne, ovako iz prve? Međutim, zakon „vrijednost“ rada za opće dobro na slobodi ne ostavlja slobodnoj ocjeni ni procjeni, niti je određuje poslodavac kod koga se odrađuje. Kada sud kaznu zatvora zamjenjuje radom za opće dobro, zamijenit će jedan dan zatvora s dva sata rada. Čitav jedan dan zatvora, odradi se s dva sata rada za opće dobro. A kada novčanu kaznu zamjenjuje radom za opće dobro, zamijenit će jedan dnevni iznos s dva sata rada.
I kako to izgleda na konkretnom primjeru, onom iz navedenog predmeta Županijskog suda u Osijeku. Optuženik je u prvom stupnju proglašen krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu i kaznenog djela protiv života i tijela – nepružanje pomoći te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci a ona mu je zamijenjena radom za opće dobro na način da se 1 dan zatvora zamijeni s 2 sata rada.
Optuženik je prekršio dvije odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, unatoč alkoholiziranosti upravljao je vozilom, brzinu nije prilagodio prometnim uvjetima (noć, ograničenje brzine 40 km/h, prometni znak „djeca na cesti“, približavanje raskrižju s obilježenim pješačkim prijelazom gdje je promet vozila i pješaka reguliran svjetlosnom signalizacijom), a pješakinja na koju je naletio nabačena je na poklopac i vjetrobransko staklo, prebačena preko vozila, pala na kolnik zadobila brojne ozljede glave, kralježnice, ruke, oba gležnja. Kazna kao što je navedeno, kazna zatvora od 11 mjeseci zamijenjena radom za opće dobro na način da se 1 dan zatvora zamijeni s 2 sata rada. Netko će reći samo? Samo rad za opće dobro na slobodi i to onaj rad za kojeg zakon propisuje da mu 2 sata vrijede jednog dana zatvora a to za sve to nabrojano i alkohol i brzina i brojne ozljede pješakinje?
Malo? Puno? Zavisi s čije točke gledišta promatrate. Međutim, nije kraj dok nadležni sudac ne odsvira kraj. Tu, u konkretnom predmetu je naime, na scenu stupio državni odvjetnik. Što javnost smatra da je odveć stroga ili blaga kazna, zapravo i nije od nekog značaja ali jest argumentiran stav onih koji imaju pravo žalbe a državni odvjetnik ima! Povodom njegove žalbe, tek da znate kako to nije reda radi i da sve ode u vjetar, preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni i to tako da je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 1 godine i 3 mjeseca te je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da je neuvjerovani dio kazne koji se mora izvršiti 7 mjeseci dok se uvjetovani od 8 mjeseci neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 2 godine ne počini novo kazneno djelo. Dakle kazna zatvora u trajanju manjem od jedne godine može se zamijeniti radom za opće dobro ako počinite kazneno djelo. Što ako počinite prekršaj iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa i on predviđa mogućnost izricanja kazne zatvora! Ukoliko može po Kaznenom zakonu zbog kaznenog djela koje je dakako teže od prekršaja, može li zbog prekršaja. Bilo bi logično, reći će neki! Ako može za strože, može i za blaže!
Pogrešno! Kad počinite neki prekršaj iz ZSPC-a i izreknu vam zatvorsku kaznu, nema zamjene za rad za opće dobro! Zašto? Zato jer Prekršajni zakon ne poznaje takvu mogućnost! A nije da neki okrivljenici kojima je ona izrečena nisu to predlagali! No Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske jednostavno to nije mogao prihvatiti i u presudi PPž-7154/2024 od 20. 4. 2024. to je i obrazložio: „U odnosu na žalbeni prijedlog da se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro na slobodi, treba navesti kako takvu mogućnost ne poznaje Prekršajni zakon već se sukladno članku 34. stavak 2. Prekršajnog zakona novčana kazna iznad 265,45 eura koja nije u cijelosti ili djelomično naplaćena ni prisilno u roku od dvije godine od podnesenog zahtjeva za prisilnu naplatu može zamijeniti radom za opće dobro no, uz zakonom propisane uvjete, samo u postupku izvršenja pravomoćnih odluka“.
