Tko ne pruži pomoć osobi u životnoj opasnosti, iako je to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugoga, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. Ne morate vi pri tom biti taj koji je uzrokovao tu opasnost! A ima i drugi slučaj, za koji zakon predviđa težu kaznu. Prema čl. 123. stavku 2. Kaznenog zakona, za onog tko ne pruži pomoć osobi u opasnosti koju je sam prouzročio, iako je to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugoga, Kazneni zakon predviđa mogućnost kažnjavanja kaznom zatvora do tri godine, piše Revija HAK.
Očito je da se u ovom drugom slučaju imao vidu i slučaj kojeg kolokvijalno možemo podvesti pod pojam bijeg s mjesta nesreće. Pokosiš ljude i nastaviš dalje! Jedinica mjere okrutnosti! Neki bi rekli pa ne možeš unesrećenog čovjeka ostaviti kao psa na cesti! Ma kakvog psa! Pa i tu postoje društva za zaštitu životinja, postoje propisi! Kad smo već kod toga, Zakon o zaštiti životinja egzaktno propisuje obvezu pružanja pomoći životinji, jer svatko tko ozlijedi životinju, prema slovu tog zakona mora joj pružiti potrebnu pomoć, a ako to nije u mogućnosti sam učiniti mora joj osigurati pružanje pomoći!
Samo da se razumijemo, prema stavu sudske prakse kažnjivo je već samo postojanje stanja opasnosti kojeg je prouzročio sam počinitelj, za postojanje tog kaznenog djela dostatno je da je neka osoba dovedena u stanje opasnosti i u takvom stanju ostavljena bez pomoći, neovisno o tome bi li pomoć spasila život žrtve. Vrhovni sud Republike Hrvatske takav stav je iznio u presudi Kr 83/2018 od 1. 4. 2021.
I znate što još, okolnost da su i druge osobe mogle pomoći ozlijeđenoj osobi, pa i priskočile u pomoć, ne oslobađa od te dužnosti onog tko je opasnost sam prouzročio niti ga razrješava krivnje ukoliko on toj svojoj obvezi nije udovoljio. Dakle, počinitelj kaznenog djela iz čl. 123. Kaznenog zakona „nepružanje pomoći“ može biti bilo koja osoba, ne samo vozač motornog vozila, koja ne pruži pomoć osobi u životnoj opasnosti, iako je to mogla učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugoga. Djelo poprima teži oblik ukoliko se radi o situaciji nepružanja pomoći osobi u opasnosti koju je počinitelj sam prouzročio, iako je to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugoga, a koja izvire iz garantne dužnosti nadzora nad izvorima opasnosti.
Kada biste u sigurnosti svoga doma pomno fatalistički razmislili o svemu što vam se potencijalno ružno može dogoditi na prometnici, ne biste nikuda ni kretali. No zapravo postoji još nešto, ono što istinski plaši, čak i više od nesreća koje nas na prometnici mogu zadesiti! Ljudska ravnodušnost! Bezosjećajnost onih koji naiđu na mjesto nesreće i produže dalje. Okrenu glavu i pohitaju svome cilju! Bez da pruže pomoć, bez da pitaju, bez da učine bilo što što bi moglo pomoći čovjeku u nevolji, unesrećenima.
Vozači imaju neke obveze i prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama! I tu se ljudskost potiče kaznama, novčanim i ne odveć visokim, ali sama spoznaja da zakon izostanak humanosti predviđa kao moguć i za isti prijeti kaznom, govori sama za sebe. Ne okrećite glavu, pomozite! Nemojte sami sebe obezljuditi, na način da nekom u potrebi uskratite pomoć, bilo kakvu! Možda će trebati podaci o dinamici nastanka prometne nesreće, o onom što se i kako odigralo, možda možete pomoći. Možda možete zamisliti da će jednog dana vama ili nekom vašem trebati pomoć, a nikog neće biti, da svjedoči, da pomogne, da bude čovjek.
Vozač koji je vozilom sudjelovao u prometnoj nesreći u kojoj ima poginulih ili ozlijeđenih osoba, a i druga osoba koja je neposredno sudjelovala u takvoj nesreći, imaju pravo tražiti osobne podatke i adresu od osoba koje su bile prisutne kad se nesreća dogodila. Za onog tko odbije dati osobne podatke i adresu predviđena je Zakonom o sigurnosti prometa na cestama novčana kazna od 30 eura.
Vozač koji se zatekne ili naiđe na mjesto prometne nesreće dužan je na zahtjev ovlaštene osobe prevesti osobu ozlijeđenu u prometnoj nesreći do najbliže zdravstvene ustanove. Vozač je dužan to učiniti i prije dolaska ovlaštene osobe, osim ako se nesreća dogodila na mjestu na kojem se može očekivati brzi dolazak vozila hitne pomoći ili ako vozač zaključi da se nestručnim i neodgovarajućim načinom prijevoza stanje ozlijeđene osobe može pogoršati. Za vozača koji odbije prevesti osobu ozlijeđenu u prometnoj nesreći propisana je kazna od 30 eura. Je li to cijena bešćutnosti, prepustimo to osobnim kriterijima. No, mnogi će utvrditi kako se ništa ne može mjeriti ni novčano valorizirati s osobnim osjećaj spokoja i zadovoljstva da ste nekom u nevolji pritekli u pomoć i da vam je život pružio šansu da budete nečiji osobni heroj makar se herojstvo svelo na toplu ljudsku riječ i ruku na njegovom ramenu.
Možda niste ekspert za krizne situacije, možda ne znate previti rane i od šoka vam je isparilo svo znanje o pružanju prve pomoći. Stati pored čovjeka u nevolji, obratiti mu se ljudski, stvoriti mu makar privid da nije sam u sred tog jada koji ga je snašao. Pogled, riječ, dodir, svatko od sebe može nešto dati. O pozivima hitnim službama ne treba trošiti ni riječi, no bilo bi ljudski ljekovito stati i ostati uz nečije rame do njihovog dolaska! Možda se vama čini da je riječ samo o materijalnoj šteti, ali ponekad zbog stanja šoka unesrećeni nisu u stanju ni izaći iz vozila, ni nazvati ni vučnu službu, a kamoli što drugo. Nemojte biti od onih koji će samo proći u koloni koja usporava pri prolasku kraj mjesta nesreće kako bi ga što bolje osmotrili te kroz kameru mobitela i snimili, kao da je riječ o šatoru kakvog putujućeg cirkusa ispred kojeg su netom izašli komedijaši i žongleri, a ne o mjestu ljudskog jada.
