Tisuće života stale su u trenutku suludog i brutalnog napada koji se zbio na današnji dan prije 23 godine. Dva oteta putnička zrakoplova zabila su se u Svjetski trgovački centar (WTC) na Manhattanu u New Yorku, jedan u Pentagon, a četvrti se srušio na polje u Pennsylvaniji nakon što su, kako se vjeruje, putnici svladali otmičare.
Život je izgubilo 2977 ljudi. Mjesec dana poslije SAD i Velika Britanija pokrenuli su vojne operacije u Afganistanu, a nakon toga i u Iraku. Za smaknuće Sadama Huseina, koji nije bio povezan s napadom, trebalo im je pet, a Osame bin Ladena deset godina.
– Cilj ovog monstruoznog napada bio je preplašiti nas. No ti zli ljudi nisu uspjeli u svojem naumu. Njihov napad možda je srušio čelične temelje naših zgrada, ali nije srušio čelične temelje našeg društva. Mi smo miroljubiva nacija, no strahovito moćna kad nas se razbjesni. Ovaj rat protiv terorizma počinje s Al-Qa’idom, no nećemo stati dok zadnji terorist na svijetu ne bude zaustavljen. Rat protiv terorizma završit će kad i kako Amerika kaže – rekao je ondašnji predsjednik SAD-a George W. Bush devet dana nakon krvničkih napada na New York, Pentagon i Pennsylvaniju.
U Bushevu “ratu protiv terora” poginulo je gotovo 7700 savezničkih vojnika, a broj civilnih žrtava u Iraku i Afganistanu, prema nekim procjenama, prešao je milijun. Rat je američke porezne obveznike stajao 1400 milijardi dolara. I stajat će ih još stotine milijardi jer se tom ratu ne nazire kraj. “Sjeme zla” uvijek će vrebati…
I Hrvati stradali u napadu. ‘Dominik je izvlačio druge iz zgrade…’
Iz tornjeva smrti uspjelo se spasiti devetero Hrvata. No Anthony Jović, Alfred Vukoša, Ronald Tartaro i Dominik Mirković nisu uspjeli pobjeći. Spasili su se: Mario Stanišić spašen je na 71. katu, Ivan Teodorović na 45. katu, Sandra Larson spašena je na 22. katu, Zlatko Kapović na 7. katu, Denis Antolov i Darija Grbić spašeni u podnožju dok je Ivan Žgaljić spašen na 15. katu. Anthony Matešić također je spašen kao i Vesna Begonja koja je spašena na 106. katu. Dominik je dao život izvlačeći druge iz zgrade.
– Suprug se baš bio vratio iz ribolova. Na vijestima je čuo za tragediju u New Yorku. Odmah smo zvali Dominikovu ženu i ona je rekla da se čula s njim. Rekao joj je da je došlo do nesreće te da je na putu prema izlazu iz zgrade i da će krenuti kući. Nažalost, nikad nije stigao u svoj dom – prisjetila se svojedobno Lea Busanić sa Suska, sestrična Dominika Mirkovića, koji je poginuo u napadu na World Trade Center.
Radio je kao kompjutorski tehničar u tvrtki Euro Broker, koja je imala ured kat ispod mjesta udara Boeinga 767 na letu UA 175. Sa suzama u očima, Lein rođak Antonio Karabokia prepričao je što su nekoliko dana poslije doznali od Dominikovih kolega.
– Rekli su nam kako ih je bilo osam u grupi. Odjednom se začula strašna buka, zidovi su pucali, stvari su se rušile i nastali su kaos i panika. Nisu znali što se zbiva, mislili su da je možda potres. Shvativši da je avion udario u zgradu, krenuli su u prizemlje prema izlazu. Malo prije izlaznih vrata Dominik se okrenuo i potrčao natrag u zgradu. Svi su počeli urlati: ‘Dominik, vrati se, idemo!’, ali on je viknuo da je čuo glas žene koja zove u pomoć i da ide po nju. Tad su ga zadnji put vidjeli živog. Nažalost, nakon nekoliko minuta zgrada se urušila i oboje su poginuli. Ma strašno – prisjetio se tada i uplakani Antonio.
‘Šef ih je zvao da se vrate na posao’
Dominika su identificirali dva tjedna kasnije, nakon što su vatrogasci iz ruševina izvadili dio lubanje i ruku. Identificirali su ga po zaručničkom prstenu, koji je još bio na ruci. Poginuo je u 40. godini, a iza sebe je ostavio suprugu i troje djece. Nakon što je pronađen, u listopadu 2001. godine u New Yorku je organizirana misa za Dominika, na kojoj je bilo oko tisuću ljudi. Potom su otišli u njegov omiljeni restoran, u kojem je proslavio 40. rođendan, i ondje su obavili karmine. Lea i Antonio s obitelji godinama odlaze u New York kako bi odali počast voljenom bratiću Dominiku.
– Ljudi koji su bili u uredima u panici su skočili s radnih mjesta, pa tako i moj sin. Odmah su stubištem počeli napuštati zgradu. Jedan od menadžera uvjeravao ih je da nije bilo ništa strašno i da se vrate na posao. Kada su došli do 42. kata on ih je ponovno pozvao da se vrate na posao jer je riječ o običnoj nesreći. No tad je netko zapovjedio da ipak moraju napustiti zgradu – prisjetio se svojevremeno Marijan Stanišić, otac 38-godišnjeg Marija, Petrčanca iz Zadra, koji je uspio pobjeći iz pakla World Trade Centera.
Njegov ured u tvrtki Morgan Stanley nalazio se na 71. katu južnog tornja.
– Iz tornja je izišao valjda desetak minuta prije nego što se zgrada počela urušavati. Hvala bogu, izašao je živ i zdrav – kazao je Marijan.
Za vijest o napadu čuo je na poslu. Krenuo je kući supruzi i na radiju čuo da je avion udario nekoliko katova iznad mjesta na kojemu mu je bio sin.
– Uvjeravao sam suprugu da je naš Mario živ. Oko podne nas je nazvao. Nisam mogao vjerovati da je to zaista on – rekao je Marijan i dodao kako je to traumatično iskustvo ostavilo velik trag na njihovu sinu.
– Ja sam imao sreće. Puno sreće. Radio sam na sedmom katu prvog tornja i uspio sam na vrijeme pobjeći. Nažalost, puno, previše ljudi, a među njima i Hrvata, nije bilo te sreće – rekao je Zlatko Kapović, jedan od 13-ero Hrvata koji su se našli u neboderima toga kobnog jutra 11. rujna 2001. godine.
Vatrogasac Jović među prvima došao na lokaciju
U WTC-u je poginulo četvero hrvatskih državljana, a njih devetero jedva je uspjelo izvući živu glavu. Jedan od stradalih bio je vatrogasac Anthony Jović, koji je bio član 47. vatrogasne postrojbe, jedne od ekipa koje su prve došle u podnožje “blizanaca”. Jović je bio među 343 vatrogasca koji su poginuli, a iza sebe je ostavio suprugu Cynthiju te sinove Matthewa i Petera.
– Kad sam vidjela da se tornjevi ruše, sjećam se kako je kroz mene prošla njegova duša. Iako sam se nadala da će se možda izvući, znala sam da sam ga izgubila. Pronašli su samo njegovu izgorjelu i smrskanu kacigu – rekla je Cynthia.
– Najteže mi je bilo govoriti djeci kako tata radi i da će se kasno vratiti. I tako dan za danom. No nisam im dugo mogla lagati… Matthew i Peter tad su imali deset, odnosno devet godina.
Anthony Jović, sin hrvatskog imigranta, odrastao je na ulicama Manhattana. Vatrogasac je bio 12 godina.
– Obožavao je svoj posao i svakog dana sinovima bi prepričavao gdje je bio, koliko je požara ugasio i koliko je ljudi spasio. Bio im je i ostao uzor – rekla je Cynthia.
Ronald Tartaro nestao je na 97. katu. On je bio izvršni dopredsjednik tvrtke Fred Alger Management, čiji je ured bio na 97. katu. Iza sebe je ostavio suprugu Karen i troje djece.
Alfred Vukoša nestao je na 105. katu. Radio je kao internetski inženjer u financijskoj tvrtki Cantor Fitzgerald. Identificiran je nakon godinu dana prema nađenom komadiću rebra, pišu 24sata.