Da je zdravlje najvažnije shvatimo tek kada bolest počne upravljati našim životom. Ali i da je novac bitan, da može ublažiti tegobe i posljedice bolesti i vratiti životu barem privid nekadašnjega sjaja, uvjerio se ovoga ljeta 62-godišnji Prečanin Branko Kuštera.
Kada je zbog posljedica moždanog udara i oduzetosti lijeve strane tijela prije tri godine ostao gotovo nepokretan, u priču su se uključili prijatelji i Branku omogućili povratak u koliko-toliko normalan život, donosi portal Naši školji.
– Moždani udar uništio mi je život! Doživio sam najgore patnje koje može donijeti iznenadna bolest, izgubio sam i vid na lijevo oko, dobio šećer, patim od visokog tlaka… Jučer ste bili dobro, normalno živjeli, radili, bili aktivni i onda se sve to promijeni u jednome trenu. Sve to djelovalo je i na moju psihu, povukao sam se u sebe, postao depresivan, svi su to vidjeli. Najviše sam opteretio obitelj, sestru i brata, koji su mi pomagali, ali i oni imaju svoje živote i nisu mogli 24 sata biti samo meni na usluzi, prisjeća se Branko, Zmorčanin, poznat po svestranosti, svome masliniku od kojega je, kaže, prije bolesti napravio malu ekološku galeriju, ljubavi prema fotografiji, grafici, spretan u mnogim zanatima…
Dragovoljac je Domovinskog rata, bio je u Otočkom bataljunu i 112. brigadi, jedan je od osnivača Udruge likovnih umjetnika Preka, izlagao je na mnogim skupnim izložbama kao član Foto-kluba Kornat iz Kukljice.
Vidjevši koliko pati i koliko ograničeno kretanje utječe na njegovo psihofizičko stanje, prijatelji, Prečani, odlučili su pomoći Branku, skupili su više od 3200 eura i kupili mu najsuvremenija električna invalidska kolica.
– Sve se odvijalo vrlo brzo, oni su se organizirali i prikupili novac iako je moja ideja bila da financijsku pomoć zatražimo od naših sumještana koji žive u svijetu jer ih ja ne mogu kupiti sam od 500 eura mirovine. U sve se uključila moja prijateljica Andrijana Kralj, koja je također invalid, priča je išla od usta do usta, sudjelovali su svi Prečani i za dva tjedna skupili 3200 eura. To je nevjerojatno, pravo čudo, govori uzbuđeno Branko Kuštera.
Kad su čuli za akciju, prisjeća se, uključili su se i stranci, Zagrepčani, vikendaši…
– Prije kupnje i cijele akcije savjetovao sam se s liječnikom o tome mogu li uopće voziti takva kolica. Bio sam ljevak, a u bolesti mi je oduzeta baš lijeva ruka, ali silom prilike postao sam dešnjak i liječnik se iznenadio kad je vidio kako upravljam kolicima. Nemam riječi kojima bih opisao koliko su mi kolica u ova gotovo tri mjeseca promijenila život, kaže.
Pokretan je i neovisan! Sam ide liječniku, u ljekarnu, trgovinu, ima gotovo neograničeno kretanje…
– Oslobodio sam se, pogotovo sada kad je većina turista otišla, nema više gužve pa mi je kretanje u kolicima još lakše. Mogu otići na kavu, ne zato što mi ona treba, nego zato da budem u društvu, a to mi je prije najviše nedostajalo. Zahvaljujem svima, i poznatima i nepoznatima, najviše Andrijani i njezinom suprugu, zahvalan sam i Općini Preko koja je uvela uslugu dostave toplih obroka za ljude poput mene. Moj život je sada potpuno drukčiji, ponovno ima smisla, zaključuje Branko Kuštera.
