Prema najnovijem istraživanju, svemirsko tijelo koje je udarilo u Zemlju prije 66 milijuna godina i pobilo gotovo sve vrste dinosaura zapravo je bio ogroman asteroid koji se formirao izvan orbite Jupitera.
Stručnjaci su tako potvrdili dugogodišnju znanstvenu hipotezu – da je za masivni krater Chicxulub u Meksiku odgovoran asteroid iz vanjskog dijela Sunčevog sustava.
No, kako su znanstvenici saznali otkud je došao ovaj svemirski objekt? S obzirom na to da nisu mogli uskočiti u vremenski stroj, vratiti se u prošlost i pažljivo pratiti putanju asteroida, pozabavili su se dostupnom metodom.
Analizirali su drevan sloj sedimenta sačuvan u stijenama i usporedili pronađene minerale s poznatim tipovima svemirskih tijela.
Udar asteroida veličine grada
Izumiranje u razdoblju krede/paleogena (K/Pg) peto je masovno izumiranje u zadnjih 540 milijuna godina. Kada je asteroid promjera nekih 10 kilometara (veličine grada) udario u područje današnjeg poluotoka Yucatan, s lica Zemlje je izbrisano više od 60% svih vrsta, uključujući gotovo sve dinosaure.
Pri udaru su u atmosferu izbačene ogromne količine sumpora, prašine i čađe, što je djelomično blokiralo sunčevu svjetlost i uzorkovalo pad temperatura. Slojevi iz krede/paleogena sadrže značajan udio minerala poput iridija, rutenija, osmija, rodija, platine i paladija. Ovi su elementi prilično rijetki na Zemlji, osobito na površini planeta, ali se često nalaze u meteoritima.
Geokemičar Mario Fischer-Gödde sa Sveučilišta Köln u Njemačkoj i njegovi kolege su nabavili uzorke K/Pg stijena s tri lokacije i usporedili ih s uzorcima s osam drugih mjesta udara iz proteklih 3.5 milijardi godina.
Također su analizirali rutenij iz meteorita i usporedili razine s rutenijem koji je nastao na Zemlji, piše Nature.
Misterij riješili izotopi rutenija
Tim se usredotočio na izotope metalnog rutenija jer su omjeri izotopa rutenija sa Zemlje različiti od onih u meteoritima. Znanstvenici pomoću ovih izotopa mogu razlikovati asteroide koji su nastali u vanjskom dijelu Sunčevog sustava, izvan orbite Jupitera, i one koji potječu iz unutarnjeg dijela.
Naime, kada se prije otprilike 4.5 milijardi godina Sunčev sustav formirao iz molekularnog oblaka, temperature u unutarnjem području su bile previsoke za kondenzaciju hlapljivih spojeva poput vode.
Asteroidi koji su nastali u tom dijelu Sunčevog sustava sadrže niske razine hlapljivih tvari te su bogati silikatnim mineralima.
S druge strane, oni koji su formirani u udaljenijim područjima sadrže puno ugljika i hlapljivih spojeva. Fischer-Gödde i njegovi kolege su otkrili da su izotopi rutenija u tijelu koje je okončalo sudbinu dinosaura odgovarali asteroidu s ugljikom, odnosno onome koji dolazi iz vanjskog Sunčevog sustava.
Izotopi rutenija su također osporili hipotezu prema kojoj je za krater Chicxulub kriv komet, a ne asteroid, jer pronađeni izotopi nisu odgovarali kometu.
Istraživanje naziva Ruthenium isotopes show the Chicxulub impactor was a carbonaceous-type asteroid objavljeno je u časopisu Science, javlja Index.
