Na svetkovinu Uznesenja BDM, u četvrtak, 15. kolovoza, svečano koncelebrirano misno slavlje za vanjskim oltarom u svetištu Gospe Maslinske u župi Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
– Marija je svojom vjerom i svojim pristankom koji dolaze do izražaja u riječima: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi“ (Lk 1, 38) pripravila Božje boravište, Božji dom, ovdje na zemlji, u svom srcu, u svom životu. Marija je već ovdje na zemlji tijelom i dušom postala Božji dom. Marija je tako svojom vjerom otvorila zemlju nebu, čovjeka Bogu, prolazno vrijeme neprolaznoj vječnosti, istaknuo je nadbiskup Zgrablić, podsjetivši na misao sv. Augustina da je Marija „prije nego je začela u tijelu, začela u duši“.
– Marijin život postao je hram Božjeg boravišta na zemlji zauvijek, jer se svojim pristankom, svojom vjerom, uključila u Božji plan utjelovljenja i spasenja. Marija je blažena jer je zauvijek, u sadašnjosti, budućnosti i vječnosti – potpuno, cijelim svojim bićem, dušom i tijelom, postala Božje boravište, naglasio je nadbiskup, istaknuvši da Marija s pravom može klicati svoj “Veliča” svesilnom Spasitelju koji joj je učinio velika djela i da je „od koljena do koljena dobrota njegova nad onima što se njega boje“.
– Činjenica Marijinog uznesenja na nebo ne poziva nas samo na divljenje zbog onoga što je Bog u Mariji učinio. Ova svetkovina nije slavljenje samo Marijinog uzdignuća na nebo, u konačnu proslavu života. Ovo nije dan samo Marijine konačne pobjede i postignuća. Božja dobrota je “od koljena do koljena”, kako je Marija proročki izgovorila – zahvaća svaku generaciju života, svakoga čovjeka. Iz Božje dobrote i pogleda nitko nije isključen, poručio je mons. Zgrablić, ohrabrivši: „Marijin put života i Dijete koje u Njoj živi ne može progutati ni Zmaj veliki, ognjen, sa sedam glava i deset rogova, koje nam opisuje Knjiga Otkrivenja. Dijete koje se rodilo, Krist koji je uskrsnuo, pobjednik je nad svakim čovjekovim neprijateljem i nad svime što ugrožava život“.
Nadbiskup je u propovijedi razmatrao i riječ Elizabete, majke Ivana Krstitelja, Isusovoj Majci Mariji, koje s Elizabetom, osobito na svetkovinu Velike Gospe, kliče cijela Crkva, mnoštvo vjernika po cijelom svijetu: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje… Blažena ti što povjerova da će se ispuniti ono što ti je rečeno od Gospodina!“ (Lk 1, 45).
– ’Blažena ti…’, povikala je Elizabeta Mariji u svom domu u Judejskom gorju kod njenog dolaska, a Marija, nadahnuta Duhom, proročki je odgovorila Elizabeti, ali i svima koji razmatraju to evanđeosko otajstvo, slušaju njihove riječi i proživljavaju Isusovo utjelovljenje i djelo otkupljenja: „Odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom“. To blaženstvo Marijinog života bitan je sadržaj svetkovine Uznesenja Marijina na nebo. Marija je blažena jer je, nakon što je završila tijek zemaljskog života, dušom i tijelom uznesena na nebo; jer je u potpunosti, s cijelom svojom ljudskošću, ne samo dušom, već cijelom svojom naravi, sjedinjena s Bogom; jer je uzdignuta u punom zajedništvu s Bogom, poručio je nadbiskup Zgrablić.
Istaknuvši da u Marijinom liku „uvijek iznova možemo vidjeti Božju ljepotu, njegovu dobrotu i milosrđe, ali i sve bogatstvo i veličinu života koje Bog stavlja pred svaku osobu“, nadbiskup je rekao da se „Božje lice u svoj svojoj raskoši i bogatstvu, ljepoti i sjaju, veličini i privlačnosti, ukazuje u životima svetaca. Sveci su odraz Božjeg lica i Božjeg svjetla. To se osobito to očituje u Marijinom životu.
Svjetlo Božje koji sjaji na Marijnom licu, Knjiga Otkrivenja u prvom čitanju opisuje riječima: „I znamenje veliko pokaza se na nebu: žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda“ (Otk 12, 1). U Mariji koja je `zaodjenuta suncem`, okružena mjesecom i zvijezdama, to jest sva ispunjena Bogom, toliko je u njoj svjetla Božjega, Božjega Duha, kao svjetla u suncu, mjesecu i zvijezdama, da čistim srcem Boga možemo gledati i biti dionici radosti blaženstva o kojem govore Elizabeta i Marija u navještenom Evanđelju“, rekao je mons. Zgrablić.
– Marijino uznesenje na nebo pokazuje nam put kojim treba ići, kako bismo stigli na konačno odredište. I ne samo to. Marijino uznesenje nam govori i poziva nas da i mi budemo blaženi, da i mi pronađemo put punine života, put sreće već u ovozemaljskom životu. Put sreće koji će nas pratiti ne samo u lijepim i ugodnim trenucima života, nego i u nevoljama, progonstvima, pogiblima, bolesti… I u trenucima kada i nama `mač boli probada dušu`, kao što je to bilo i u Marijinom životu, potaknuo je nadbiskup.
Da bismo mogli postići blaženstvo, sreću, ispunjeni život, „potrebno je najvažnije, a to je da postanemo Božji dom ovdje na zemlji, kao što je to postala Marija. Potrebno je Isusa utjeloviti u svom životu. Potrebno je da nam vjera bude dio našeg života, da Kristov duh kola našim životom. Potrebno je da naše srce bude što sličnije Isusovom srcu, da Isusova bezuvjetna ljubav oblikuje naš život, naše djelovanje i razmišljanje. Potrebno je da se prepoznajemo kao djeca Božja po ljubavi koju imamo jedni prema drugima“, potaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da „svakog dana trebamo napredovati u vjeri, nadi i ljubavi, sve dublje uranjati u Božju nazočnost, u Božji život.
Potreban je svakodnevni `trening` duha kako bismo jačali u krepostima, pa i u najmanjim sitnicama i okolnostima života. Ako duhovno ne napredujemo, loš je znak za našu vjeru. Vjera nam ne može donijeti blaženstvo ako ostane samo na razini informacije. Vjera jest informacija, radosna vijest, ali ona koja oblikuje i mijenja naš život. Vjera je plodna kada obogaćuje i mijenja naš život. Kada Bog uđe u naš život, sve se mijenja. Naš život više nije prazan. Naša budućnost je ispunjena svjetlom i smislom. S Bogom imamo orijentaciju kako živjeti. Vjera nam daje temeljni smjer života. Vjera nam omogućuje da se sjedinimo s Bogom i ispunimo duboku glad i žeđ naše duše za vječnim i beskonačnim“, poručio je nadbiskup Zgrablić.
Don Zvonimir Mikulić, župnik Belafuže, zahvalio je nadbiskupu Zgrabliću na predvođenju slavlja, podsjetivši da se generacijama kroz stoljeća sačuvala vjera i čašćenje Gospe u zadarskom svetištu Gospe Maslinske čiji je prvi spomen u 12. st. Nakon mise, nadbiskup Zgrablić i svećenici otišli su u crkvu Gospe Maslinske u dvorištu belafuške župe Uznesenja BDM počastiti sliku Gospe Maslinske, kojoj su potom čašćenje iskazivali i brojni hodočasnici.
