Čestice mikroplastike rasprostranjene su u tjelesnim tkivima uključujući srce, jetru, bubrege, pa čak ih se pronalazi u jajnicima i testisima. Kada oku nevidljive čestice mikro i nano plastike uđu u čovjekovo tijelo koliko to zapravo može biti opasno za njegovo zdravlje i dobrobit? Što je mikroplastika, od kuda dolazi i kako pronalazi put do Antarktike, pučine Baltika, žutooke bodorke, brze plivačice pritoka rijeke Tundže u Bugarskoj pa sve do sjevernog Arktika
Plastika je materijal koje je napravio čovjek, dobiva se iz prerade nafte i naftnih derivati. Ona se može razgraditi na manje čestice zbog izlaganja toplini i vremenskih prilikama, pa čak i probavom. U malim se količinama i veličinama koristi za proizvodnju određenih industrijskih proizvoda.
Mikroplastika se odnosi na plastične fragmente i čestice promjera manjeg od 5 mm. Nazivaju se nanoplastikom kada je promjer manji od jednog mikrometra (μm). Zapravo, veličina čestica mikroplastike kreće se od nekoliko mikrona do nekoliko milimetara.
Mikroplastika kao mješavina heterogenih plastičnih čestica različitih oblika, sve više privlači pažnju znanstvenika i postaje točka interesa kao problem koji utječe na okoliš i na ljudsko zdravlje. Pitanje utjecaja mikroplastike na okoliš i zdravlje nije sporno, ono što se naveliko istražuje je način na koji utječe i koje su posljedice njezinog utjecaja.
Plastične čestice pronalaze se i u soli
Istraživači su sve više zainteresirani za mikroplastiku, koja može biti široka kao gumica olovke ili širine vlasi kose. Nanoplastika, kao još jedno područje proučavanja, koja je još manja, otkrivena je u zraku, vodi, tlu, u mlijeku te u flaširanoj vodi i vodi za piće iz slavine pa čak se njezine čestice mogu naći i u uobičajenim pićima poput pive ili soka.
Također su pronađeni u raznim namirnicama, uključujući sol, šećer, med i rižu. Nedavni dokazi pokazuju da ljudi stalno udišu i unose mikroplastiku putem kontaminirane morske hrane kao što su ribe i školjke. Zapravo, nova studija procjenjuje da prosječna odrasla osoba konzumira oko 2000 čestica mikroplastike godišnje samo putem soli i plodova mora.
Različite kemikalije mogu iscuriti iz plastičnih boca za vodu, noževa i dermatoloških proizvoda i ući u naša tijela, a upravo su ti spojevi mogući krivci koje povezujemo s ozbiljnim zdravstvenim problemima kao što su endokrini poremećaji, debljanje, inzulinska rezistencija, smanjeno reproduktivno zdravlje i rak.
Uz veću plastiku, mikroplastika se, također, posebno proizvodi i dodaje proizvodima za osobnu njegu kao što su sredstva za čišćenje lica i kozmetika. Industrijska proizvodnja, poput industrije sintetičkog tekstila proizvode masovnu količinu mikroplastike. Utvrđeno je da se oko 65 milijuna mikroplastičnih čestica svaki dan otpusti u vodu nakon što ih pročisti uređaj za pročišćavanje otpadnih voda.
Plastika je najveći dio smeća u moru, a prema podacima Ujedinjenih naroda, na konferenciji za zaštitu oceana 2017. godine otkriveno je da više od osam milijuna tona plastike svake godine dospije u oceane, što je jednako bacanju plastike iz kamiona za smeće svake minute. Ovakav vid zagađenja mikroplastikom može smanjiti dostupnost hranjivih tvari u mikroalgama ili je organizmi izravno progutaju, uzrokujući veći utjecaj na hranidbenu mrežu kroz bioakumulaciju hranidbenog lanca. Onečišćenje plastikom jedan je od najozbiljnijih ekoloških izazova u 21. stoljeću.
Mikroplastika u ljudskom tijelu
Postoje znanstvene rasprave o tome koliko ljudi udišu i progutaju, a to može varirati ovisno o tome što jedu i piju i gdje žive. Neki australski istraživači, u ime Svjetske zaklade za prirodu, izračunali su 2019. godine da mnogi ljudi svaki tjedan konzumiraju otprilike pet grama plastike iz uobičajene hrane i pića — što je ekvivalentno kreditnoj kartici. Ta procjena nije univerzalno prihvaćena od strane istraživača, ali se često spominje u novinskim člancima. Istraživači još uvijek pokušavaju razumjeti razine izloženosti, ali studija za studijom pronalaze znakove plastike u tjelesnim tkivima.
Tracey Woodruff, istraživačica sa Sveučilišta Kalifornije u San Franciscu tvrdi kako su znanstvenici mikroplastiku, osim u svim tkivima čovjekova tijela, pronašli i u testisima, jajnicima i posteljci. Ljudi su izloženi mikroplastici oralnim unosom, udisanjem i kontaktom s kožom. Mikroplastika je pronađena u raznim organizmima i više dijelova ljudskog tijela. Stručnjaci naglašavaju i potencijalni utjecaj mikroplastike na ranu izloženost dojenčadi i rani razvoj embrija. Trenutačno istraživanje toksičnosti mikroplastike pokazuje da bi kontinuirana izloženost mogla uzrokovati ozljedu crijeva, infekciju jetre, neravnotežu flore, nakupljanje lipida, a zatim dovesti do metaboličkog poremećaja.
U izvješću Svjetske zdravstvene organizacije iz 2022. godine zaključeno je da nema jasnog rizika za ljudsko zdravlje, na temelju dostupnih dokaza, nema ni očitog znaka širokog utjecaja na zdravlje, barem ne u smislu smrtnosti. No, istraživači su tek posljednjih godina počeli mjeriti plastiku u ljudskom tijelu pokušavajući procijeniti njezine učinke na zdravlje. Neki od tih radova tek sada dolaze do izražaja.
Ono što je poznato jest da je itekako moguće da je mikroplastika štetna jer sadrži otrovne kemikalije. Dostupne informacije pokazuju da plastika može izazvati upalu i uzrokovati druge problematične promjene u tijelu koje mogu, primjerice, povećati rizik od srčanog i moždanog udara. Mala studija u časopisu New England Journal of Medicine sugerirala je, ali nije dokazala, da su pacijenti s dokazima plastike u arterijama izloženi većem riziku od smrti od srčanog i moždanog udara, dok su pak drugi stručnjaci koji, doduše, nisu bili uključen u istraživanje, drugačijeg mišljenja tvrdeći da je studija možda prenaglila sa svojim zaključcima.
Što napraviti s ovim informacijama?
Onečišćenje plastikom jedan je od najozbiljnijih ekoloških izazova u 21. stoljeću. O njemu raspravlja Skupština Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEA) i usvojena je povijesna rezolucija čiji cilj uključuje bolje upravljanje plastikom tijekom životnog ciklusa proizvoda i smanjenje upotrebe plastike, kada je to moguće, kako bi se krenulo prema održivijem gospodarstvu plastike.
Postoje načini za smanjenje potencijalne izloženosti mikroplastici koje svatko od nas može činiti, a toliko su banalne i jednostavne te jedino što je potrebno je mala promjena svakodnevice, a velika za zdravlje.
Ono s čime je možda najbolje početi, ako to već ne činite je izuvanje cipela prije ulaska u kuću kako biste izbjegli unošenje prašine prepune plastike po vašem domu. Zatim slijedi ono najvažnije, a to uključuje prehranu. Jedite hranu, posebice svježe voće i povrće koju pripremite kod kuće. Nemojte zagrijavati ili peći hranu u plastičnim posudama bez obzira na to što govore upute na omotu, te se radije odlučite za posude od nehrđajućeg čelika, a kod bočica za vodu neka vam prvi izbor budu staklene bočice, a zadnji plastične.
Iako su potrebna daljnja, cjelovitija i daleko detaljnija istraživanja da bi se dobila preciznija procjena izloženosti mikroplastici i njezinih potencijalnih utjecaja na ljudsko zdravlje, ne treba osoba biti genijalac da bi zaključila kako mikroplastika u hrani, vodi i prirodi ne može imati pozitivan utjecaj. Narednih godina na ovu će temu biti sve više provedenih istraživanja, a do nekih konkretnijih odgovora najmanje što čovjek može učiniti jest pobrinuti se za svoje odluke koje uključuju odlaganje i rukovanje plastikom. Ipak, treba imati na umu da se plastična slamka proizvede za svega nekoliko sekundi, koristi se 20-ak minuta, nakon čega najčešće završi na otpadu ili još gore, u prirodi, gdje joj treba 500 godina da se razgradi, piše tportal.
