Zadranka i Privlačanka Celina Kolanović nedavno je imala svečanu promociju u Valenciji gdje joj je uručena diploma dvogodišnjeg magistarskog studija Marine Biotechnology, koji je u organizaciji sveučilišne alijanse EU-CONEXUS pohađala u Španjolskoj i Francuskoj.
Ranije je na Sveučilištu u Zadru stekla diplomu na studiju Održivo upravljanje vodenim ekosustavima, koji je upisala kao farmaceutska tehničarka.
Na svečanu dodjelu diploma stigao je i rektor Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Josip Faričić zajedno s rektorima iz drugih sveučilišta alijanse iz Španjolske, Francuske, Grčke, Litve, Rumunjske, Cipra, Irske i Njemačke.
Kako ste se odlučili za ovaj studij, što je bilo presudno za uspjeh?
– Mislim da je presudno bilo znanje iz farmacije, radila sam u ljekarni. Dodatni izborni predmeti koje sam birala bili su biokemija i genetika, prirodni predmeti, ne samo oni vezani za more. Mislim da mi je to dosta pomoglo.
Profesori na studiju Održivo upravljanje vodenim ekosustavima bili su velika podrška, motivirali su me i informirali.
Nakon završenog diplomskog studija u Zadru išla sam na praksu u Španjolsku preko EU-CONEXUS-a, što je također bilo važno iskustvo. Nudili su mi odmah da ostanem na programu ali ipak sam odabrala drugi put.
Kakav je bio postupak upisa, je li bilo puno zainteresiranih?
– Mislim da nas je bilo stotinjak, a odabrano je nas 24. Bilo je zahtjevno, prvi krug prijave, drugi krug intervju, sve se odvijalo preko Skypea. Čula sam da je sada sve više zainteresiranih.
Kakvi su bili uvjeti studiranja?
– Imali smo stipendiju u iznosu 1.400 eura mjesečno što pokrije trošak smještaja i hrane. U Francuskoj je bilo malo skuplje ali u Španjolskoj se moglo malo i uštedjeti. Svaki semestar bio je u drugoj državi ali je ovisio i o odabiru smjera tako da sam se ja nakon Francuske vratila u Španjolsku. Bila su tri semestra, a mogli smo odabrati jedan od četiri specijalistička smjera. Na prvoj godini studija bila su predavanja i laboratorijske vježbe, a dalje uglavnom praktični dio nastave. Što se tiče programa, najzahtjevnija mi je bila genetika, jer na studiju u Zadru nismo imali tako detaljne sadržaje iz genetike, a na studiju morske biotehnologije polazilo se od pretpostavke da imamo ta znanja. Također, bilo je dosta vremenski naporno i zahtjevno uskladiti sve obveze jer su tijekom dana bila organizirana predavanja i vježbe, navečer je trebalo ponoviti predavanja, a vikendima smo trebali biti posvećeni projektima. Studenti su morali biti dobro organizirani jer su zapravo bilo vrlo intenzivno angažirani.
Kakvi su Vam planovi nakon završetka studija?
– Za sada ostajem raditi u Valenciji u kojoj mi je lijepo, uvijek je toplo, a mogućnosti je puno kada je u pitanju morska biotehnologija.
Koja je najveća dobit za Vas nakon što ste završili ovaj studij? Slušajući o Vašem iskustvu studiranja, to zvuči kao bajka, studiranje kakvo bi svatko poželio, je li bilo tako?
– Iskustvo je bilo zaista sjajno, a kolege sa studija su zapravo najveće bogatstvo jer nas je bilo 24 iz 19 zemalja. Upoznala sam brojne kulture, dobila puno znanja i dragocjenih iskustava za život.
Kada je završio drugi semestar, morali smo odraditi stručnu praksu u bilo kojem polju biotehnologije. Ja sam se odlučila prijaviti na Institut Ruđer Bošković, na Odjel za molekularnu biologiju u laboratoriju profesora Ivice Rubelja. Tamo smo kolegica iz Španjolske i ja radili na projektu pomlađivanja stanica, ispitujući učinak nove antitumorske tvari koja je tada bila u kliničkoj studiji. To je bio jedan od mojih najdražih projekata, zbog inovativne i interesantne teme, ali i zbog sjajne ekipe i mentorstva izvrsnih stručnjaka.
Nakon toga, u trećem semestru studija na Katoličkom sveučilištu u Valenciji radila sam na Academic Research Integration projektu vezanom za antitumorska ispitivanja prirodnih bioaktivnih tvari. Te tvari smo izolirali iz različitih morskih algi i morske bakterije Chromobacterium violaceum te testirali njihovu citotoksičnost na HeLa tumorskim stanicama. Na kraju tog projekta dobili smo izvanredne rezultate jer su ekstrakti pokazali značajan utjecaj na tumorske stanice.
Moj zadnji projekt na kojem sam radila u sklopu diplomskog rada na IBMCP-CSIC institutu u Valenciji bio je vezan za genetičko inženjerstvo. U sklopu tog projekta razvijali smo nanonosače za aktivni dio lijeka iz kvasca Saccharomyces cerevisiae, koji će se nastaviti optimizirati za farmaceutsku i kozmetičku industriju.
Kada ste upisivali studij na Sveučilištu u Zadru jeste li očekivali da će Vam se pružiti ovakve mogućnosti i što bi poručili kolegama koji bi rado krenuli Vašim stopama ili se barem žele dobro informirati?
– Definitivno nisam očekivala da će mi se otvoriti toliko vrata tijekom studija, da ću imati priliku raditi i učiti o najnovijim biotehnološkim trendovima te da ću steći toliko dobrih i korisnih poznanstava. Svima koji razmišljaju prijaviti se na ovaj program savjetovala bih da, uz studentske obaveze na sveučilištu, pokušaju steći dodatna iskustva na projektima ili kroz studentske razmjene koje im se nude, jer znam da to u procesu selekcije visoko vrednuju.
Mislim da profesori s Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu na Sveučilištu u Zadru dobro informiraju studente o programu, bez njihove podrške vjerojatno ni ja ne bih bila tu gdje jesam. Također, tu je i web stranica EU-CONEXUS-a, a uvijek mogu pronaći nekog od nas polaznika na tim platformama i pitati sve što ih zanima.