Dva bika odbjegla iz klaonice kod Splita pričaju priču o borbi za slobodu i o volji za životom bez iskorištavanja i klanja. Žele da netko primijeti vrlo nepravedan rat u kojemu njihova braća i sestre stradavaju svakodnevno. Gotovo 200 tisuća bikova, krava, junadi i telića ili, bolje rečeno, muških, ženskih, mladih i djece ljudi ubijaju na frontu zvanom hrvatske klaonice.
Prijatelji životinja nazvali su ih Mirko i Slavko jer vjeruju da, unatoč teškim žrtvama i gotovo nikakvoj šansi za preživljavanjem, uvijek postoji nada za pravdu i slobodu. Vjeruju da će se jednom ovaj krvavi rat završiti, a klaonice postati dio prošlosti, koje ćemo se prisjećati s gnušanjem.
Iz udruge Prijatelji životinja navijaju za bar malo slobode za dva heroja. Pišu da Mirko i Slavko poručuju da nitko ne mora ginuti, da je mir u rukama ljudi, da njihova pogibelj nije potrebna niti zaslužena, kao što i pogoni za likvidaciju njihovih bližnjih i daljnjih rođaka trebaju nestati kako bi svi doživjeli stvarni mir. Svijet bez stotina tisuća ubijenih nevinih bića itekako može postojati i trebamo vjerovati u njega. Mirko i Slavko daju nadu da će se taj dan dogoditi, da sloboda životinja dolazi.
– Bijeg bikova jasan je pokazatelj njihove jake želje za životom, koju s nama dijele životinje suočene s brutalnom smrću u klaonicama. Znamo da ne žele umrijeti, znamo da su se radije otisnuli u nepoznato, iako im je vjerojatna sudbina ionako smrt od žeđi, vrućine, udarca automobila ili povratka u klaonicu. Ne možemo se pretvarati da ne znamo koliko se boje, da ne znamo za užas u njihovim očima, krikove i stravičnu spoznaju one koja čeka u redu za klanje da je ona prije nje umrla u agoniji i muci, ističu Prijatelji životinja.
