Uskoro započinju 64. Glazbene večeri u sv. Donatu, najvažnija glazbena manifestacija u našem gradu, a prvi put će zadarska publika uživati u programu kojeg je osmislila nova umjetnička ravnateljica Ivana Kuljerić.
Svoju viziju predstavila je ovih dana, a ta njena vizija ima i određene novitete za koje vjeruje da će se svidjeti posjetiteljima.
Inače, Ivana je iz glazbene obitelji, njezin otac je slavni hrvatski skladatelj Igor Kuljerić, kojeg i Zadrani dobro poznaju. Ona je međunarodno priznati virtuoz na marimbi i svestrana udaraljkašica.
Redovito nastupa s europskim orkestrima (Simfonijski orkestar Danskoga radija, Filharmonija W. Lutoslawski, Panonska i Slovenska filharmonija, Simfonijski orkestar Dohnany, Presidential Symphony Orchestra Ankara, Simfonijski orkestar HRT-a…) i na međunarodnim festivalima (Muzički biennale Zagreb, Musicora Pariz, Tempus fugit Tel Aviv, Melos ethos Bratislava, Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Julian Rachlin and Friends…).
Uoči početka manifestacije, razgovarali smo s Ivanom.
Preuzeli ste jednu zahtjevnu ulogu, morate se složiti?
– Pa jesam. Na neki način što se tiče vodstva festivala nije nešto što nisam nikad radila, ali ne može se naravno, mjeriti zadarske Glazbene večeri u sv. Donatu, a do sad sam vodila jedan međunarodni udaraljkaški festival, no, napomenut ću da sam se okušala i u vođenju jedne glazbene institucije, a to je opera, kad sam bila puno mlađa, tako da mi nije potpuno strano kad se radi o nečem što je veliki format i puno ljudi.
Glazbene večeri su najvažnija glazbena i kulturna manifestacija ovdje u Zadru, pa i šire, o tradiciji i statusu samog festivala da i ne govorimo. Kad ste postali ravnateljica, kako ste krenuli promišljati program?
– Budući da je tradicija zaista duga, ja sam ušla u arhiv i pogledala što se sve događalo ovih godina, tko je sve nastupao, koji su bili smjerovi, ideje… U tom smislu sam se zaista informirala, imala sam i imam krasne suradnike koji su mi dali i knjige i uputili me u taj dio. Razmišljala sam i meni je bilo najvažnije da prepoznam koji je to profil i okvir koji treba čuvati. A zaista ga treba čuvati jer se za tren, bez obzira na želje da doneseš nešto novo, nešto izgubi, lako je nešto razbucati, a teško je izgraditi. Meni je bilo bitno da nađem način kako da svoje ideje inkorporiram i povežem da sačuvam onaj temeljni profil. Zato sam i stavila ove koncerte navečer da ovi koncerti koji su stilski različiti, da samo malo budu kao nekakva trešnjica na tortu. Zapravo znamo što su Glazbene večeri u sv. Donatu i da je to prvenstveno klasični renomirani festival s dugom tradicijom.
Što je najvažnija novost koju ste donijeli, neki vaš “touch”?
– Ono što se meni čini, a nisam to uspjeli do kraja sprovesti ove godine za to treba vremena, a to je zapravo nekakvo isprepletanje, da se granice između umjetnosti brišu. To je suvremeni trenutak, pa čak i glazbenici koji sviraju klasičnu glazbu vrlo često imaju i projekcije, govore na svojim koncertima, surađuju s drugim umjetnicima, glumcima, plesačima. Mislim da je to nekakav cilj, da glazba ostane primarna, ali pod različitim svjetlima.
Predstavili ste ovogodišnji program i možemo reći da ima svega?
– Uvijek postoji opasnost da s tom širinom da se izgubi koncepcija, ali htjela sam predstaviti mlade hrvatske glazbenike, neke neuobičajenije instrumente, opet se držati tradicije, napraviti balans što je najteže napraviti. Ja sam se trudila, nadam se da sam uspjela da bude raznovrsno, a opet prepoznatljivo i uravnoteženo.
Moramo se dotaknuti i vašeg oca koji je dosta vezan za Zadar, surađivao je sa “Zoranićem” koji je izvodio njegove skladbe. Stoga i vaša osobna obiteljska tradicija igra važnu ulogu u cijeloj ovoj priči?
– Ona je iznimno važna jer teško je doći u jednu sredinu, a ne osjećati je. Uvijek mogu otići u Rotterdam pa voditi neki festival, da kažem pojednostavljeno, ali jako je važno osjetiti bilo grada, osjetiti kulturni krug, osjetiti taj nekakva duh prostora. Tako da je nešto svjesno, a nešto nesvjesno. Kao umjetnik se definitivno oslanjam i na nesvjesne trenutke osjećaja pripadnosti ovome prostoru i onome što on znači i meni i što on znači ljudima koji su ovdje.
Što se tiče kulturne scene u Zadru, trenutno smo u vrlo osjetljivom razdoblju zbog blokade proračuna. Glazbene večeri, eto, nisu previše pogođene time, ali financije su važan aspekt organizacije ovakvog festivala?
– Imam nešto iskustva da budem oprezna u sastavljanju programa. Tako sam i u ovom slučaju, da unaprijed budem oprezna. To je dio posla. Trebaš biti spreman na promjene, na prilagodbe programa. Jednostavno gledaš da ne napraviš preveliki kompromis, da zadržiš kvalitetu. Bila sam spremna, ali morali smo napraviti kompromise i ponajviše su patili ovi veći projekti. Nećemo imati dva koncerta Zadarskog komornog orkestra i nećemo imati veliki koncert na kraju, ali je ZKO tu i to je ono što je bitno. U svakom slučaju će to biti jedan veliki koncert i veliki korak za ovaj ansambl da izvede ovu zahtjevnu simfoniju.
U vođenju ovog festivala i kreiranju programa koliko je važna sinergija Grada Zadra i svih ostalih sudionika?
– Nemoguće je raditi bez toga. Ovaj festival je zadarski brend i toliko je to isprepleteno i zapravo svi moramo shvatiti da moramo surađivati i to je zapravo najvažnija stvar. Svatko, naravno, ima svoje, ne bih rekla interes, ali potrebe i ova situacija s gradskim proračunom nema veze s našim festivalom, ali mi osjećamo reperkusije i nikad ne znaš na što će tvoje djelovanje utjecati. Bitno da smo svi skupa svjesni što moramo čuvati, a moramo čuvati Glazbene večeri u sv. Donatu, moramo čuvati Koncertni ured, moramo čuvati Zadarski komorni orkestar, glazbenu školu, sve ono što se godinama, godinama stvaralo i što je iznimno vrijedno i napraviti sve što možemo da se ne naruši opstanak.
Na kraju je pozvala sve da prate koncerte ovogodišnjih Glazbenih večeri:
