Mjesec je Zemljin suputnik već 4,5 milijardi godina. Astrofizičari nagađaju da podrijetlo našeg prirodnog satelita leži u drevnom sudaru, kada je objekt veličine Marsa udario u naš planet, poslavši ogromne količine krhotina u svemir. One su se spojile djelovanjem gravitacije i formirale ono što sada prepoznajemo kao Mjesec.
Kao i ostatak života na Zemlji, toliko smo se navikli na prisutnost Mjeseca da je teško zamisliti kako bi to izgledalo kada bi iznenada nestao. Prema Noahu Petru, projektnom znanstveniku za NASA-inu misiju Artemis 3, nekoliko realnih astronomskih događaja moglo bi uzrokovati tako dramatičan događaj.
‘Mislim da bi jedini vjerojatni astronomski događaj koji bi mogao osloboditi Mjesec bio udar dovoljno jak da ga razbije… sličan velikom udaru za koji se smatra da je doveo do njegova formiranja. Dovoljno velik objekt mogao bi, u teoriji, razbiti Mjesec’, rekao je Petro. Srećom, Sunce i planeti su progutali većinu velikih objekata u Sunčevom sustavu. Planet koji bi ušao u Sunčev sustav iz međuzvjezdanog prostora mogao bi napraviti štetu, ali su šanse da se sudari s Mjesecom izuzetno male, rekao je Petro.
Ali recimo da se to dogodilo: da je Mjesec nestao, a Zemlja je nekako ostala relativno netaknuta.
Dramatične promjene
Što se tiče fizičkih procesa, jedan od najuočljivijih poremećaja bio bi učinak na oceanske plime, odgovorne za obalne ekosustave. Morski život u zonama plime ili oseke umro bi ili bi se prilagodio, a mi bismo vjerojatno vidjeli kolaps glavnih ekosustava koji se oslanjaju na zone plime i oseke kao izvore hrane. Gotovo tri četvrtine svjetske populacije živi unutar 31 milje (50 kilometara) od oceana, a milijarde ljudi ili love ili nabavljaju hranu iz međuplimnih zona. Kolaps ovog ekosustava bio bi katastrofalan za obalne zajednice.
Osim toga, erozija plimom i osekom na rubovima obala velikim je dijelom odgovorna za način na koji su one oblikovane. Taj bi se proces uvelike smanjio, a ‘bitka’ između kopna i mora došla bi do (donekle) primirja. Plima i oseka također igraju važnu ulogu u cjelokupnoj regulaciji topline oceana. Hladnija, dublja oceanska voda povlači se u zaljeve i uvale tijekom plime, gdje se zagrijava. Oceanske plime također imaju dubok učinak na veće oceanske struje, a time i na cirkulaciju oceana. Ove struje također imaju povratnu vezu od pokretanja vjetrova koji se nalaze iznad površine te igraju važnu ulogu u regulaciji obalne klime. Iznenadni nestanak plimnih sila koje pokreću te mehanizme imao bi ogroman utjecaj na raspršivanje topline i energije oko planeta, dramatično mijenjajući temperaturu i klimu – do neprepoznatljivosti, piše Space.
Postupna izumiranja i gubitak stabilne osi
Gubitak Mjeseca ne bi uzrokovao samo momentalne promjene, već one koje bi s vremenom postupno eskalirale, donijevši dramatične posljedice. Zemljina se os trenutno nalazi na 23,4 stupnja u odnosu na našu orbitu oko Sunca. Međutim postoji kolebanje u njezinom ciklusu centrifuge. Potrebno je 26.000 tisuća godina da se završi puni ciklus, a on odstupa samo 2,4 stupnja. Bez Mjeseca, koji ga stabilizira, ovo bi kolebanje moglo postati ekstremno. U tim scenariju bi predvidljiva godišnja doba nestala, a polovi bi se ponekad preselili na ekvator. Rezultati bi drastično promijenili nastanjenost Zemlje jer bi nekoć predvidljiv okoliš postao neprijateljski nastrojen prema mnogim oblicima života. Zemlja bi također s vremenom također vjerojatno promijenila putanju, donijevši dodatne komplikacije za svoje žitelje.
Doista, brojne vrste i ekosustavi razvili su duboku ovisnost o fizičkim posljedicama postojanja Mjeseca. Uostalom, život je evoluirao s Mjesecom i njegovim ciklusima kao važnim uvjetom. Životni ciklusi ili ponašanja određenih vrsta temelje se na Mjesečevim mijenama – neke se vrste ptica oslanjaju na mjesečinu kao znak za migracijska putovanja. Vrijeme izlaska Mjeseca također je ključno za sinkronizirano mriještenje koralja na Velikom koraljnom grebenu.
On također predstavlja izvor noćnog svjetla za noćne vrste, posebno za grabežljivce. Znanstvenici su otkrili da mali sisavci ograničavaju svoju aktivnost tijekom razdoblja punog Mjeseca, kada ima više svjetla, zbog rizika od grabežljivaca. Bez ovog svjetla plijen bi dobio ozbiljnu prednost nad svojim predatorskim protivnicima.
Čovjek i Mjesec
Odnos čovječanstva s Mjesecom također je dubok. Naravno, on je bio prvo izvanzemaljsko tijelo na koje su ljudi kročili i njegov bi nestanak uvelike utjecao na naše ciljeve istraživanja svemira. Mjesec predstavlja opipljivu odskočnu dasku za veća buduća astronomska putovanja na kojima možemo testirati svoju opremu i saznati više o povijesti Sunčeva sustava, a da se ne udaljimo previše od kuće.
Također je vremenska kapsula ranog Sunčeva sustava, primijetio je Petro. Proučavajući ga, možemo dobiti naznake o tome kako je on evoluirao, o povijesti udara o Mjesečevu površinu i kako je to bilo u ranim fazama Sunčeva sustava. Ako bismo izgubili Mjesec, izgubili bismo jedan od naših najboljih izvora za razumijevanje porijekla Zemlje.
Slanje raznih predmeta sa Zemlje u svemir također košta puno energije i resursa, s obzirom na to da oni moraju pobjeći gravitaciji našeg planeta. Međutim smatra se da se na Mjesecu nalazi značajna količina smrznute vode koja bi mogla osigurati ključne resurse za buduće misije u dubokom svemiru. Dobavljajući ovu vodu s Mjeseca, ne moramo trošiti svoje resurse na lansiranje sa Zemljine površine. Također je važno razmotriti njegovu ulogu u ljudskoj kulturi. Bezbrojni mitovi, priče, pjesme i pjesme napisani su o njemu. Lunarni kalendar igra središnju ulogu u vjerskim slavljima diljem svijeta, a nestanak Mjeseca s neba nedvojbeno bi bio kriza za nekoliko istaknutih sustava vjerovanja.
Pošteno je reći da bi, kada bi Mjesec nestao, fizičke, biološke i kulturološke posljedice za planet, život i ljude bile ogromne, piše tportal.
