Australski liječnik, kojemu je prošle godine dijagnosticiran smrtonosan tumor na mozgu, još uvijek nema nikakvih znakova povratka bolesti nakon što se podvrgnuo eksperimentalnom liječenju u čijem je razvoju sam sudjelovao.
Richard Scolyer, profesor na Sveučilištu u Sydneyu, objavio je prije tjedan dana na X-u da se njegov glioblastom, koji je bio u četvrtoj fazi, povukao te da se nije ponovno pojavio.
“Prošlog četvrtka bio sam na skeniranju mozga MRI-jem kojim se tražio rekurentan glioblastom (i/ili komplikacija liječenja). Jučer sam saznao da još uvijek nema znakova recidiva. Ne mogu biti sretniji!!!!” objavio je Scolyer na X-u.
Ovaj uspjeh ostvaren je pomoću Scolyerove eksperimentalne terapije koja je utemeljena na njegovim vlastitim istraživanjima melanoma.
Što je glioblastom?
Glioblastom je jedan od najagresivnijih oblika raka mozga, poznat po brzoj progresiji i lošoj prognozi. Obično pogađa odrasle osobe i karakteriziran je brzim rastom i invazivnošću.
Liječenje uobičajeno uključuje kirurško uklanjanje tumora, zračenje i kemoterapiju, no većina pacijenata ne preživi duže od godine dana nakon dijagnoze.
Što je melanom?
Melanom je vrsta raka koja nastaje u melanocitima, stanicama koje proizvode pigment melanin odgovoran za boju kože. To je najozbiljniji oblik raka kože, koji se može brzo širiti na druge dijelove tijela ako se ne otkrije i ne liječi u ranoj fazi. Često se liječi kirurškim uklanjanjem, a u naprednijim fazama koristi se i kemoterapija, zračenje ili imunoterapija.
Što je imunoterapija?
Imunoterapija je oblik liječenja raka koje koristi imunološki sustav tijela za borbu protiv stanica raka. Uključuje stimulaciju ili pojačavanje djelovanja stanica obrambenog sustava kako bi prepoznavale i uništavale stanice raka.
Imunoterapija može uključivati razne metode, poput monoklonskih antitijela, cjepiva protiv raka i inhibitore kontrolnih točaka, lijekove koji blokiraju proteine koji ometaju imunološki sustav u prepoznavanju i napadanju stanica raka.
Rak je otkriven u terminalnoj fazi
Scolyer je prošlog svibnja bio na konferencijskom putovanju Europom kada je u Poljskoj doživio napad nalik na epileptički. Hitno se vratio nazad u Australiju, gdje mu je magnetskom rezonancijom otkriven glioblastom. Njegov podtip tumora klasificiran je kao toliko agresivan da većina pacijenata ne preživi dulje od godinu dana.
Imunolog Stipan Jonjić s Medicinskog fakulteta u Rijeci kaže da se dosad uglavnom smatralo da je prognoza glioblastoma vrlo loša i da praktički nema izlječenja.
“U znanstvenoj i kliničkoj medicini glioblastom je već desetljećima u žarištu interesa istraživača koji pokušavaju napraviti barem dovoljno da se tumor kontrolira. Međutim, vrlo često sama terapija toliko našteti bolesniku da je na kraju prognoza loša čak i kada se čini da je postignut kakav-takav učinak”, kaže akademik Jonjić.
Eksperimentalna terapija prof. Scolyera
Nakon dijagnoze, Scolyer se odlučio podvrgnuti imunoterapiji bez prethodnog uklanjanja tumora kirurškim putem, što je prvi takav slučaj kod pacijenta s rakom mozga.
Terapija je, među ostalim, uključivala personalizirano cjepivo prilagođeno karakteristikama njegovog tumora, koje je pojačalo sposobnost koktela lijekova da prepoznaju i napadnu stanice raka.
Jonjić ističe da u ovom slučaju personalizirane terapije treba imati na umu da je pacijent uspješan znanstvenik koji se bavio tumorima te da je bio okružen vrhunskim stručnjacima koji su skrbili o svim aspektima njegove terapije.
“Pojam personalizirane medicine koristi se dosta široko, a ponekad se i zlorabi. Naime, ako želimo napraviti cjepivo za neki tumor nekog određenog bolesnika, moramo znati sve detalje o tumorskim antigenima koje taj tumor nosi. Čak i ako napravimo personalizirano cjepivo, nema jamstva da će ono imati učinka u smislu efikasnog uklanjanja ili barem kontrole tumora.
To se vidi ponajbolje na eksperimentalnim modelima gdje relativno lako dobijemo imuni odgovor na tumor u kontroliranim uvjetima, ali je to vrlo rijetko dostatno za uklanjanje tumora pa se on većinom vrati jer tumori izbjegavaju imuni odgovor zbog mutacija i drugih mehanizama. U slučaju ovog znanstvenika mi ne znamo koji je antigen bio cilj na koji je bilo usmjereno cjepivo.
U jednom članku može se naći podatak da je korištena tzv. neoadjuvantna imunoterapija pomoću tri pametna lijeka, koji predstavljaju protutijela na imunološke kontrolne točke. Ukratko, ta protutijela blokiraju inhibicijske, odnosno kočeće receptore i na taj način omogućuju bolju aktivnost aktivacijskih imunoreceptora na imunim stanicama koje tako mogu bolje nadzirati tumor. Međutim, mi ne znamo točno konstelaciju tih biljega kontrolnih točaka na tumoru, tako da možemo samo spekulirati da je bilo razloga zašto su koristili čak tri lijeka iz te skupine.
Naravno ključna ideja i najveći rezultat, ako uopće smijemo tako rano govoriti o rezultatu, je da ova terapija glioblastoma ne kreće s kirurškim tretmanom, koji je sam po sebi zahtjevan zbog mogućih oštećenja moždanog tkiva, već kreće od imunoterapije koja tek treba pripremiti teren za kiruršku terapiju. Ako se to u kasnijim studijama pokaže opravdano, to će definitivno biti dosad najveći pomak u liječenju ovog tumora”, rekao je naš akademik za Index.
Veliki uspjeh u liječenju melanoma
Profesor Scolyer jedan je od najuglednijih medicinskih znanstvenika u Australiji.
U 2024., zajedno s kolegicom i prijateljicom Georginom Long, proglašen je Australcem godine u znak priznanja za njihov važan rad na melanomu.
Kao kodirektori Instituta za melanom u Australiji, Scolyer i Long razvili su metodu liječenja imunoterapijom koja je drastično poboljšala ishode bolesnika s uznapredovalim melanomom. Njome se danas uspješno liječi oko 50% oboljelih, što je veliki skok od ranijih 10%.
Melanomi su vrlo antigenični
Jonjić kaže da su melanomi također vrlo maligni tumori, no ističe da su oni vrlo antigenični, zbog čega je logično da su eksperimentalni, a kasnije i klinički pristupi u tumorskoj imunoterapiji vrlo često koristili melanom kao model.
“Svi oni koji rade u tumorskoj imunologiji zasigurno su nekad koristili melanom, napose u posebnim fazama istraživanja, jer je upravo tu najizvjesnije dobiti neki učinak. Čitateljima je vjerojatno poznato da su prije nekoliko godina dvojica znanstvenika dobila Nobelovu nagradu za otkriće imunoloških kontrolnih točaka koje sam već spomenuo te da su primjenom monoklonskih antitijela na te kontrolne točke pokazali učinak pametne imunoterapije. Dakako, moramo biti svjesni da veliki broj tumora ne ispoljava biljege tih imunoloških kontrolnih točaka, zbog čega ne mogu biti podložni uspješnoj imunoterapiji. Stoga znanstvenici nastavljaju raditi na traženju novih meta za liječenje tumora”, kaže Jonjić.
Nada za budućnost
Iako je još prerano za slavlje, Scolyerova terapija izazvala je veliko uzbuđenje u medicinskoj zajednici.
Istraživački tim objavio je rezultate prvih tjedana liječenja u znanstvenom radu koji je trenutno u fazi recenzije.
Long naglašava da su još daleko od razvijanja odobrenog i reguliranog tretmana, no smatra da su prikupljeni podaci temelj za daljnje korake.
“Osjećam se ponosno na tim s kojim radim. Ponosan sam što su bili spremni preuzeti rizik i krenuti ovim putem,” izjavio je Scolyer.
Trči 15 kilometara
Nakon teških mjeseci liječenja, koji su uključivali epileptičke napadaje, probleme s jetrom i upalu pluća, Scolyer se danas osjeća bolje i ponovno svakodnevno vježba.
“Osjećam se najbolje u dugo vremena,” rekao je Scolyer, dodajući da je ponovno počeo svakodnevno vježbati, što često uključuje trčanje od 15 km.
Pionirski tretman
Scolyerov eksperimentalni tretman nudi novu nadu pacijentima s glioblastomom. Iako su šanse za izlječenje te vrste tumora male, novi rezultati obećavaju i mogli bi dovesti do novih kliničkih ispitivanja koja bi pomogla mnogim pacijentima s tom smrtonosnom bolešću. Prof. Scolyer i njegov tim planiraju nastaviti raditi na razvoju učinkovitijih terapija.
“Još nismo stigli do cilja, no ono što smo dosad postigli daje nam nadu da je ovo smjer vrijedan daljnjeg istraživanja,” zaključio je Scolyer.
Ključna novost je da je imunoterapija prva linija obrane
Jonjić naglašava da je novost ovog pristupa, ne toliko personalizirana medicina jer se identifikacija neoantigena čak i u glioblastomu eksperimentalno ispituje, već činjenica da je imunoterapija korištena kao prva linija obrane, prije standardnih tretmana.
“Drugim riječima trebalo bi stvarno razmišljati o tome da bi rana primjena imunoterapije mogla biti bolji pristup nego što je postojeći u kojem se imunoterapija koristi tek kada sve drugo ne uspije. Upravo ovakva istraživanja, nadajmo se, mijenjaju protokole tretmana. Koliko mi je poznato, i kod drugih tumora, novi pristupi idu s neoadjuvantnom imunoterapijom, pa i kemoterapijom, prije kirurškog uklanjanja tumora.
Ako zamislimo kakvu traumu čini sama kirurgija mozga, ma koliko bila poštedna, onda možemo shvatiti da nju prate i narušavanje imunološkog sustava i druge komplikacije. No tek će vrijeme i istraživanja pokazati je li ovo bio samo optimističan pokušaj, jedan uspješan primjer, ili će takvi pristupi dovesti do revolucije u liječenju ovog tumora. Nikako ne bi bilo dobro da pojedinci pa i znanstvenici liječnici krenu s ovakvim primjerom jer može biti veoma opasan.
Ovaj gospodin je ne samo liječnik, već i znanstvenik s dugogodišnjim iskustvom u imunoterapiji i s timom ljudi koji znaju postupati s imunoterapijom i reagirati na nuspojave.
Ipak, ovom prilikom vrijedi istaknuti da je čak sedam Nobelovih nagrada u povijesti dodijeljeno za eksperimente koje su znanstvenici radili na sebi. Iako su njihovi postupci napravili pomake i za svaku su pohvalu, ipak je danas znanost i medicina tako napredovala da nije dobro da bilo tko olako pokuša eksperimentirati sam na sebi, jer konačno ni doktor Scolyer nije to napravio bez snažne podrške, intelektualne, znanstvene, kliničke i tehnološke. U svakom slučaju priča je inspirativna”, poručio je Jonjić a prenio Index.
