Ansambl Antiphonus i gitarist Petrit Çeku programom Romancero gitano (Ciganska romantika), pod umjetničkom palicom maestra Tomislava Fačinija, u petak, 24. svibnja u zadarskoj crkvi sv. Nikole u 20 sati donose istoimeni ciklus kojim talijanski kompozitor Mario Castelnuovo-Tedesco (1895-1968), na tekstove Federica Garcíe Lorce (1898-1936), slušatelje vodi snovitim stranputicama u kojima odzvanjaju kastanjete, njište konji i teku rijeke. Ansambl će, ispreplećući bisere renesanse, romantizma i suvremene glazbe, izvesti čuvene španjolske narodne pjesme skladatelja Manuela de Falle (1876-1946), a čut ćemo i dvije skladbe za solo gitaru – Cataluñu i Cordobu iz Suite españole, op. 47, Isaaca Albéniza (1860-1909). Dijelom programa bit će i komična ensalada La Bomba katalonskog kompozitora Matea Fleche (1481-1553), ali i čuvena El cant des ocells (Pjev ptica) proizašla iz pera Bernata Vivancosa (1973).
Ulaznice su dostupne na internetskoj adresi kuzd.mojekarte.hr, te u fizičkoj prodaji 22., 23. i 24. svibnja od 11 do 13 i od 18 do 20 sati na info-pultu Providurove palače, s time da prodaja ulaznica sat vremena prije početka programa seli ispred koncertnog prostora.
Od osnutka 2008. godine, Antiphonus daje sve od sebe da osvoji i oduševi svoju publiku, na svim hrvatskim festivalima, brojnim gradovima i inozemstvu, dovitljivim koncertnim programima, u rasponu od srednjeg vijeka do suvremenih autora. Madrigali, moteti, opere, pastorale, organumi, oratoriji, gregorijanika i svi mogući žanrovi luk su kojim Antiphonus, poput muzikalnog Amora, odapinje strelice u srca svoje publike. Antiphonus je posebno ponosan na svoja dva zagrebačka ciklusa, Triade u MUO i Trinitas u sv. Katarini. Antiphonus se osluškuje i diše u komornom duhu i kada se radi o složenim vokalno-instrumetnalnim kombinacijama.
Tako su neki od programskih vrhunaca Antiphonusa Bachova Muka po Ivanu, Cavallierijevo Prikazanje duše i tijela, Purcellova Dido and Aeneas, Lametacije i Lagrime di san Pietro Lassa, gotovo sve knjige madrigala Monteverdija, responzorije Gesualda, Couperina i Cavalierija, i Nonsens madrigali Ligetija, Vespro della Beata Vergine Claudija Monteverdija, Bachovi moteti, njemački vokalno-instrumentalni barok, obilje suvremenih djela, niz hrvatskih praizvedbi i djela naručenih za Antiphonus, operna produkcija na Biennalu i nastupi kojima je ansambl predstavljao Hrvatsku u inozemstvu – turneje po Njemačkoj, Finskoj, Sloveniji, Srbiji i Francuskoj.
Ključni kulturni događaji vezani za noviju političku povijest, kao što je svečanost ulaska Hrvatske u EU ali i koncert predsjedanja Hrvatske u Bruxellesu nisu prošli bez Antiphonusa. Antiphonus je otvorio Muzej Apoksiomena, proslavio osnivanje Sveučilišta u Zadru, nastupao na Dubrovačkim ljetnim igrama, vraćao se dragim prijateljima i publici na Osorskim večerima, Korkyra Baroque, koncertnoj sezoni u Zadru, Slavonskom Brodu i u Splitu, gdje je osvojio i Juditu. Među sjajnim glazbenicima s kojima surađuje u svojoj koncertnoj sezoni i gostovanjima, tu su Krešimir Špicer, Dmitry Sinkovsky, Pavao Mašić, Krešimir Stražanac, Edin Karamazov, Petrit Çeku, Luca Pianca, Karolina Eyck, Margret Koell, Pavle Zajcev, kao i tvorci čudesnih instrumenata viola organista, Slawomir Zubrzycki i Yaybahara, Gorkem Şem. Antiphonus je snimio dva albuma – Ne le tue braze, glazba hrvatskog seicenta, i Mixtape – suvremena hrvatska vokalna glazba. Na kraju – već deset godina iznenađuje publiku pikantnim programima u ciklusima Triade i Trinitas za koje je nagrađen Milkom Trninom, ostajući i dalje vjeran početnoj premisi.
Petrit Çeku spada u sam vrh vrhunskih interpreta klasične glazbe, kako u Hrvatskoj, tako i šire. Rođen je 1985. godine u Prizrenu (Kosovo) gdje je i započeo glazbeno obrazovanje u suradnji s Luanom Sapunxijem. Preseljenjem u Zagreb 2002. godine nastavio je obrazovanje u klasi Xhevdeta Sahatxhije, a potom u klasi Darka Petrinjaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, na kojoj je diplomirao 2008. godine. Slijedeći dječački san, od 2009. do 2013. godine se usavršavao kod Manuela Barrueca na konzervatoriju Peabody u Baltimoreu (SAD). Çekuov je izvanredni senzibilitet i ekspresivnost privukao publiku i kritičare diljem svijeta. Gitarski kritičar Colin Cooper oslovio ga je kao „solista visokih mogućnosti“. Nastupao je diljem Europe i Sjeverne Amerike sa solističkim recitalima te kao solist u pratnji simfonijskih orkestara poput Simfonijskog orkestra Allentowna, Simfonijskog orkestra Baltimorea, Komornog orkestra Češke filharmonije, Orkestra državnog Ermitaža St. Peterburga, Simfonijskog orkestra Albanske radiotelevizije, te najznačajnijim orkestrima u Hrvatskoj poput Zagrebačke filharmonije, Dubrovačkog simfonijskog orkestra te Simfonijskog orkestra HRT-a.
Također, redovito nastupa s ansamblom Zagrebački solisti te gitarskim triom Elogio. Tijekom bogate karijere osvojio je devet prvih nagrada na međunarodnim gitarskim natjecanjima među kojima se izdvajaju „Christopher Parkening” u Malibuu (2012., SAD), „Schadt” u Allentownu (2011., SAD), „Maurizio Biasini” u Bologni (2011., Italija) te „Michele Pittaluga” u Alessandriji (2007., Italija). Prvu je studijsku ploču objavio 2008. godine pod etiketom američke diskografske kuće Naxos. Iste je godine nagrađen godišnjom nagradom „Mladi glazbenik godine” koju dodjeljuje Zagrebačka filharmonija. Također, 2005. godine dobiva Nagradu „Ivo Vuljević” koju dodjeljuje Hrvatska glazbena mladež, te osvaja natjecanje „Ferdo Livadić” koje se održava u sklopu festivala Samoborska glazbena jesen. Njegov snimak svih Bachovih suita za violončelo u aranžmanu Valtera Dešpalja objavljen je u proljeće 2016. godine pod etiketom španjolske kuće „Eudora Records”.
