Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodio je misu posvete ulja na Veliki četvrtak, 28. ožujka, u katedrali sv. Stošije u Zadru. Koncelebrirali su umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić, novoimenovani požeški biskup Ivo Martinović, fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima u Zadru i svećenici djelatni u Zadarskoj nadbiskupiji koji su za vrijeme mise obnovili svoja svećenička obećanja dana na ređenju. U misi su sudjelovali đakoni, bogoslovi i sjemeništarci. Nadbiskup je na misi blagoslovio ulje, posvetio krizmu i uključio u molitvu sve koji će svetim uljem ove godine biti pomazani u sakramentima.
Nadbiskup je zahvalio Bogu za svaki duhovni poziv, za poziv svećenika po kojima Gospodin nastavlja vršiti svoje djelo otkupljenja. „Gospodin nas poziva i povjerava nam da budemo poslužitelji njegovih milosti. Neka nas dobri Bog obilno blagoslovi u svećeničkoj službi i podari obilje zanosa i radosti u služenju Njegovom Mističnom Tijelu. Hvala vam svima na uloženom trudu i revnosti u služenju Kristu u Crkvi“, poručio je mons. Zgrablić svećenicima.
U duhu Godine molitve, nadbiskup je rekao da je molitva bitan dio života svećenika po svojoj naravi i po svećeničkoj službi. „Kršćanska molitva po otajstvima vjere Vazmenog trodnevlja i sakramentima zadobiva svoje puno značenje. Molitva ima uvijek za cilj ‘biti’ u jedinstvu s Bogom. Jedina cjelovita i istinska molitva je ona Kristova, jer se Krist kao pravi Bog i pravi čovjek po uskrsnuću potpuno sjedinjuje s Bogom. U Kristovoj molitvi i čovjekova molitva postaje, kako kaže Papa Franjo, ‘molitva života’ i ‘lanac života’“, rekao je mons. Zgrablić. Vjernici se po Kristu i sakramentima uključuju u „lanac novog života uskrsnuća“, postaju „suuskrsli s Kristom“, a kao dio Kristovog mističnog Tijela, s pouzdanjem mogu s Kristom moliti: Abba! Oče!
– Molitva po Kristu i u Kristu, u Crkvi i s Crkvom, uspostavlja životni odnos između Boga i čovjeka. Molitva kršćanina je molitva čovjeka koji je Kristovim uskrsnućem uzdignut u nadnaravni red i uveden u Božju obitelj triju osoba Presvetog Trojstva. Katekizam Katoličke Crkve (2616) donosi riječi sv. Augustina koji kaže: Isus ‘moli za nas kao naš svećenik; moli u nama kao naša glava; mi mu se molimo kao svome Bogu. Prepoznajemo, stoga, u Njemu naše glasove i u nama njegov glas’, istaknuo je mons. Zgrablić.
Govoreći o obnovi svećeničkih obećanja, a u duhu Godine molitve, nadbiskup je osobito potaknuo na obećanje o obdržavanju duha molitve. Na đakonskom ređenju, budući svećenici dali su obećanje kako će trajno čuvati i razvijati duh molitve i vjerno obdržavati bogoslužje časova.
– Naša dnevna molitva psalama koji uključuju u sebi različita iskustva života čovjeka prožeta vjerom i koja je nadahnuta Duhom Svetim, po našem sudioništvu u Kristovom svećeništvu, postaje trajna hvala Bogu, naše slavljenje Boga, naše ponizno ispovijedanje grijeha i kajanje, naša zadovoljština za uvrede nanesene našem Ocu i Otkupitelju, naš zagovor za potrebe svakog čovjeka, dapače, čitavog svijeta; postaje naše dioništvo u životu Presvetog Trojstva. Vjernim vršenjem bogoslužja časova, postali smo molitelji po opredjeljenju, ‘po zanimanju’, po službi ili ‘oficiju’. Naša molitva Časoslova naroda Božjega postaje sveti posao, naš najvažniji ‘posao’, sveta služba posvećena Bogu Ocu, Sinu i Duhu Svetom. Ta naša molitva, puno puta nije samo molitva za ovu ili onu milost, ovu ili onu potrebu, ovaj ili onaj dar Božji, nego jednostavno, Bogu se klanjamo i Boga slavimo jer On je dostojan ‘primiti slavu i čast i moć’, jer sve je stvorio i njegovom voljom je sve postalo, rekao je mons. Zgrablić.
Vjernim obdržavanjem Službe časova, svećenici svjedoče „kako najdublja čežnja ljudskog srca, za vjernike i za nevjernike – čežnja za smislom, puninom sreće i dobra, za puninom života, u konačnici, za Bogom, Kraljevstvom nebeskim, nije besmislena, ne završava u praznini. Dapače, pokazuje nam, ne samo da mi za Bogom čeznemo, nego da Bog u našem srcu budi tu čežnju za njim, kako bismo ga mogli sresti, upoznati, ljubiti i biti dionici njegovog života vječnoga“, naglasio je nadbiskup.
Da bi se mogao dogoditi susret s Bogom koji čovjeka traži i za kojim čovjek čezne, treba se i osloboditi od svega što nije Bog. „To nije lako. To je proces borbe koji nas očekuje cijelog života. Ne dolazi se do najdubljeg susreta s Bogom ako srce nije očišćeno od svega onoga što nije Bog. Naša pojedinačna odgovornost i savjesnost u njegovanju istinskog svećeničkog zajedništva i bratstva pokazatelj je i našeg ispravnog načina molitve i svećeničkog služenja. Bez ispravne kršćanske molitve, ne možemo ni očekivati gledati plod našeg pastoralnog rada“, poručio je mons. Zgrablić.
Istaknuvši važnost povezanosti molitve i ljubavi koja se treba očitovati i prema ljudima, nadbiskup je rekao:
– Bog daje ljubav, Bog traži ljubav. To je mistični korijen svega kršćanskog života, svake molitve, svake svećeničke službe. U molitvi po kojoj se ne umire samom sebi, koja nas ne čisti od onoga što nije Bog i u kojoj se ne njeguje ljubav prema bližnjemu, korijen je gotovo svih svećeničkih razočaranja i frustracija“, upozorio je nadbiskup. Pritom je podsjetio na misao pape Franje da „Bog ne trpi ´ateizam´ onih koji poriču Božju sliku koja je utisnuta u svako ljudsko srce. To je svakodnevni ateizam: Ja vjerujem u Boga, ali držim se podalje od drugih i dopuštam si da mrzim druge. To je praktični ateizam. Ne prepoznati ljudsku osobu kao Božju sliku je svetogrđe, gnjusnost, najgora uvreda koja se može donijeti u hram i na oltar.
Nadbiskup je poželio da Misa posvete ulja svećenicima bude „snažan poticaj na svakodnevnu, plodonosnu molitvu koja u sebi uključuje uzdizanje misli i srca Bogu, ali i odricanje od svega što nije Bog, kao i na bezuvjetnu ljubav jednih prema drugima“.
Mons. Zgrablić je čestitao i na svećeničkim jubilejima, zahvalivši Bogu za 50. godišnjicu svećeništva i 35 godina biskupske službe mons. Želimira Puljića te 25. godišnjicu svećeništva don Kreši Ćirku i don Ivanu Babjaku.
Čestitao je i mons. Ivi Martinoviću na imenovanju požeškim biskupom, zahvalivši mu za višegodišnju svećeničku službu u Zadarskoj nadbiskupiji, u župi sv. Ivana Krstitelja na Relji i na velikodušnom pomaganju prigodom božićnih i uskrsnih ispovijedi u samostanu sv. Mihovila u Zadru. Nadbiskup je zahvalio Bogu i za pokojne svećenike koji su prenosili vjeru i dijelili spasonosne sakramente. Potaknuo je na molitvu za pokojne biskupe, svećenike, redovnike, redovnice, roditelje i vjeroučitelje, za sve koje je Gospodin stavio na put našega života.
