U ponedjeljak je u Ministarstvu zdravstva konačno potpisan ugovor o javnoj nabavi 21 linearnog akceleratora za dijagnostiku i radioterapijsko liječenje raka, ukupne vrijednosti 55,4 milijuna eura. Po pet uređaja za ‘zračenje’ namijenjeno je KBC-u Zagreb i KBC-u Sestre milosrdnice, po tri KBC-u Rijeka i KBC-u Osijek, četiri akceleratora dobit će KBC Split, a jedan Opća bolnica Zadar. Što to znači za pacijente, pojasnio je tportal.
Puzajućim koracima Ministarstvo zdravstva kreće u borbu s vodećim javnozdravstvenim problemom u Hrvatskoj, čiji će svaki treći stanovnik tijekom života oboljeti od raka. Još 2021. Europska unija osigurala je Hrvatskoj novac za novu onkološku aparaturu, a ugovor je potpisan tek sada, tri godine nakon što smo konačno usvojili Nacionalni strateški okvir borbe protiv raka. Taj je dokument još uvijek mrtvo slovo na papiru, cementirajući položaj Hrvatske na dnu Europske unije po stopi preživljavanja od raka – iznimka su tek oboljela djeca, čije je preživljavanje usporedivo s onim u EU-u.
Osobito je zabrinjavajuće to što stopa preživljavanja od raka, koja uz nova medicinska otkrića raste u cijelom svijetu, kod nas raste sporije nego u ostatku Europe. Iako je loša oprema samo jedan od faktora katastrofalnih onkoloških ishoda u Hrvatskoj – među ključnim faktorima su ‘štetni utjecaji’ poput pušenja i pretilosti, nedostatak multidisciplinarnosti u liječenju, kasnije dijagnosticiranje bolesti, nepostojanje baze onkoloških podataka, izostanak kontrole kvalitete liječenja itd. – resorni ministar Vili Beroš na jučerašnjem potpisivanju ugovora za linearne akceleratore rekao je da će to ‘povijesno ulaganje’ ujedno biti prekretnica koja će ‘u potpunosti izmijeniti rezultate liječenja naših onkoloških bolesnika, a u tom kontekstu i zdravlja nacije’.
Trenutno je u hrvatskim bolnicama na raspolaganju 15 linearnih akceleratora, što je daleko ispod europskog prosjeka po glavi stanovnika. Njihova prosječna starost iznosi gotovo 15 godina, što znači da se na tako zastarjelim uređajima ne mogu primjenjivati suvremene radioterapijske tehnike. S druge strane, onkološki pacijenti u Hrvatskoj ni ne znaju za bolje, a od javnog zdravstva nemaju velika očekivanja. Sretni su kad dobiju kakvu-takvu terapiju jer im se zbog učestalih kvarova aparature termini odgađaju i po nekoliko tjedana.
Terapija zračenjem propisuje se za oko 70 posto svih onkoloških bolesnika, a za neke od njih to je ujedno osnovni način liječenja, osobito kod raka prostate, glave i vrata, mokraćnog mjehura, pluća ili Hodgkinove bolesti. U takvoj primjeni naziva se primarna radioterapija, a primjenjuje se samostalno ili u kombinaciji s kemoterapijom, tumače iz Koalicije udruga u zdravstvu. Ako je zračenje dodatak nekoj drugoj metodi liječenja, npr. kirurškom zahvatu, tada je riječ o tzv. adjuvantnoj radioterapiji s ciljem sprječavanja povrata bolesti. Kod neizlječivih bolesnika ponekad se provodi tzv. palijativna radioterapija, najčešće radi ublažavanja boli.
Ovisno o načinu primjene, razlikuju se tri načina radioterapije. Vanjsko zračenje (teleradioterapija) izvodi se uređajem udaljenim od bolesnika – uglavnom linearnim akceleratorima – po nekoliko minuta svakim radnim danom nekoliko tjedana. Unutrašnje zračenje (brahiterapija) omogućuje primjenu većih doza zračenja na manjem području te se provodi izravno u tumor ili unutar tijela bolesnika kroz tjelesne šupljine, umetke u obliku žica, kuglica, igala, balona s radioaktivnim izotopima npr. joda, iridija i cezija, koji se naknadno uklanjaju ili ostaju trajno u pacijentu. Ta metoda može se koristiti i nakon kirurškog odstranjenja tumora radi uništavanja eventualno preostalih tumorskih stanica. Sistemsko zračenje odnosi se na primjenu radioaktivnih lijekova u obliku pilula ili intravenski.
Kroz postupak javne nabave KBC Sestre milosrdnice dobit će pet linearnih akceleratora švedske Elekte za ukupno 12,5 milijuna eura. KBC Zagreb bit će bogatiji za pet Siemensovih akceleratora vrijednosti 14,3 milijuna eura, KBC Rijeka za tri Siemensova akceleratora po cijeni od 8,1 milijun eura, a KBC Osijek za Elektina tri akceleratora, čija vrijednost tek nešto premašuje osam milijuna eura. U KBC Split stići će četiri akceleratora Elekte za 9,9 milijuna kuna dok će u zadarskoj bolnici koristiti Siemensov linearni akcelerator vrijedan 2,5 milijuna eura. Novi uređaji omogućit će ‘zračenje’ bez čekanja. Primjerice, sada se na dva postojeća, stara akceleratora u splitskoj Klinici za onkologiju i radioterapiju dnevno obradi 120 pacijenata, a čeka se – ovisno o dijagnozi i hitnosti – između tri i šest tjedana.
Uređaji se financiraju iz europskog Mehanizma za oporavak i otpornost, no to nije sve. Realizacija cijelog projekta ‘Nabava opreme za prevenciju, dijagnostiku i liječenje osoba oboljelih od raka’ uključuje izgradnju osam bunkera za smještaj linearnih akceleratora, četiri HDR brahiterapije, devet simulatora CT-a, radioterapijsku mrežnu opremu te dozimetrijsku i fiksacijsku opremu. Cijeli projekt, ukupne vrijednosti 84,9 milijuna eura, planira se dovršiti do kraja 2025.
Prosječna potrošnja po novootkrivenom bolesniku s rakom u Hrvatskoj trostruko je manja nego na zapadu EU-a, pa je jasno da će nas nova i značajna ulaganja u radiološku opremu svakako primaknuti korak bliže europskim standardima liječenja. Poraznu činjenicu da ustanove poput zagrebačke Klinike za tumore i splitske onkologije dandanas nemaju PET/CT ublažila je prošlotjedna najava KBC-a Sestre milosrdnice o pokretanju javne nabave tog ključnog alata složene onkološke dijagnostike. Ipak, uz odljev specijalista i daljnju privatizaciju onkologije, velik problem i dalje predstavljaju nestandardizirane procedure, pa tako svaka ustanova vodi svoju politiku i svoju dijagnostiku. Onkološki bolesnici i dalje obijaju šaltere za kontrolne preglede, a u nekim institucijama nemaju ni ‘svog’ onkologa, već ih na svakoj kontroli dočeka novi liječnik-specijalizant.
Ključno, još uvijek nema ni jedinstvene Nacionalne onkološke mreže i nacionalne baze onkoloških podataka, pa ni baze patohistoloških podataka, što uzrokuje nedostatak informacija potrebnih prije početka liječenja. Kako se navodi u Nacionalnom strateškom okviru protiv raka, ‘daljnjem razvoju znanja’ o toj bolesti trebali bi doprinijeti i normizacija patohistoloških izvješća, usvajanje obnovljenih međunarodnih klasifikacija te šifriranje nalaza prema istima, informatizacija svih patohistoloških laboratorija, baze podataka o biobankama, kao i informacijski sustav za pomoć u donošenju kliničkih odluka. Toga sada nema, piše tportal.
