Dan je sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Cijela Hrvatska prisjeća se stravičnih zločina od prije 32 godine

Vukovar i cijela zemlja – prisjećaju se najtežeg dana u novijoj povijesti kada je 91. godine, nakon 87 dana nadljudskog otpora – slomljena obrana Grada Heroja koji su potom okupirale JNA i srpske paravojne postrojbe – te počinile brojne zločine nad civilima i braniteljima u gotovo potpuno razrušenom gradu. Istoga dana kada je slomljena herojska obrana Vukovara, u Škabrnji je počinjen pokolj.

Trideset dvije godine su prošle od pada Vukovara, grada čiji su branitelji tijekom 87 dana opsade pružali otpor nadmoćnijem neprijatelju, tada trećoj oklopnoj sili Europe.

Približno 2 tisuće njih u malo manje od tri mjeseca odolijevalo je napadima 30 tisuća srpskih rezervista i četnika i time dalo potrebno vrijeme ostatku Hrvatske da se pripremi za obranu. U agresiji na Vukovar poginulo je dvije tisuće 717 ljudi.

Današnji dan prije trideset dvije godine bio je jedan od najstrašnijih u novijoj hrvatskoj povijesti. Ne samo zbog vukovarske tragedije, već i zato što su srpske postrojbe tog 18. studenog 1991. počinile masakr u Škabrnji.

Kako nakon 32 godine od strašnih zločina i razaranja izgleda Škabrnja?

– Tradicionalno, noć prije, Škabrnjani pale svijeće. Četiri tisuće teško naoružanih pripadnika zloglasnog kninskog korpusa predvođeni osuđenim ratnim zločincem Ratkom Mladićem, na sutrašnji dan je negdje između osam i deset ujutro, upalo u Škabrnju koju je branilo dvjestotinjak loše naoružanih mještana, civila i gardista, rekao je prilikom javljanja iz Škabrnje novinar HRT-a, Ante Kolanović.

Kazao je kako je bitka završila predvidljivo te naglasio da je od svojih 1700 stanovnika, Škabrnja u Domovinskom ratu izgubila 86.

– Završilo je predvidljivo, 43 mrtvih i 43 masakriranih Škabrnjana. Škabrnja je tijekom Domovinskog rata izgubila 86 ljudi, a ima tek 1700 stanovnika. Sutra se očekuje tiho i dostojanstveno obilježavanje ove strašne tragedije. Kad kažem tiho i dostojanstveno, mislim i glasno. Svaki puta kad čovjek u ove dane dođe u Škabrnju, prvo što osjeti je ova snažna, bolna tišina, koja je ujedno i glasna, kazao je.

– Kažu sami Škabrnjani da su oni koji su proživjeli sve to i šute, da je njima najteže. Da su oni ti koji se i nakon 32 godine bude noću zbog strašnih slika, dodao je.

Početak rata: Prekinuto djetinjstvo
Osamnaestog studenog sretno djetinjstvo škabrnjske djece naglo je prekinuto. U obitelji Bašić otac i sedamnaestogodišnji sin otišli su u dragovoljce. Od silovitog udara granata u podrum kuće sklonili su se tad trinaestogodišnja Marina i njezin deset godina mlađi brat s majkom i bakom.

– U tom momentu kada je granata udarila u kuću jedan geler je uletio baš u taj podrum i udario 15 centimetara od bratove glave, prisjetila se Marina Šunić.

Izgledalo je kao da se nebo spustilo na zemlju iako je bio sunčan dan.

– Malo iza četiri sata dolazi drugi rođak, tužan, kaže Škabrnja je pala, u biti centar sela je pao, otvorili su samoposlugu, piju, kolju, ubijaju već, prisjetio se Marin Bašić iz Škabrnje, javlja HRT.